Vijeće Europe predstavlja najstariju i najveću europsku političku organizaciju osnovanu neposredno nakon najrazornijeg rata u povijesti vođenom na europskom tlu.1 Zagovara i promovira vrijednosti pluralne demokratije, poštivanje ljudskih prava i vladavina zakona, odnosno uspostava pravne države. Kreira i promovira politike koje su usmjerene ka zajedničkim vrijednostima i koje bi trebale doprinijeti stvaranju slobodnih i demokratskih društava. Kao sastavni i sadržajni dio temeljnih ljudskih prava ugrađena su i kulturna prava, što je dodatno potvrđeno Europskom konvencijom o kulturi 1954. godine. Bosna i Hercegovina je postala njen punopravni član 24. aprila 2002. godine, čime se obavezala na slijeđenje temeljnih europskih principa i politika.
Svijest o važnosti kulture, posebno kulturne baštine, i njenom potencijalu za demokratizaciju europskog kontinenta postepeno se razvijala unutar europskih institucija. Taj proces se naročito intenzivirao šezdesetih godina prošlog stoljeća što se u praksi očitovalo usvajanjem brojnih konvencija. U širem spektru različitih instrumenata kulturne politike Vijeća Europe svoje mjesto našli su i parcijalni sporazumi. Oni predstavljaju jedan zaseban i u posljednje vrijeme sve prepoznatljiviji instrument europske kulturne politike. Riječ je o ugovornom odnosu koji omogućava uspostavljanje saradnje u nekoj konkretnoj oblasti među članicama koje iskažu interes, a da u isto vrijeme ne obavezuje ostale. Posebnost parcijalnih sporazuma, u odnosu na druge programske aktivnosti Vijeća Europe, jeste ta da imaju vlastiti budžet i radne metode koje utvrđuju isključivo potpisnice. Osnovni preduslovi za ovaj oblik saradnje su odobrenje od strane Komiteta ministara i donošenje rezolucije koja sadrži statut s precizno definiranim ulogama, zadacima, strateškim ciljevima i akterima.
Pod okriljem Vijeća Europe imamo dva parcijalna sporazuma, Rute kulture i Eurimages, koji se direktno reflektiraju na kulturu i baštinu. Prvim su uspostavljene turističke rute na nivou Europe s fokusom na baštinu, a drugi predstavlja program za podršku filmskom sektoru.2 Rute kulture uspostavljene su 1987. godine, s ciljem obogaćivanja europskih turističkih ponuda i korištenje putovanja, kroz prostor i vrijeme, da se pokaže na koji način baština različitih zemalja i kultura Europe pridonosi zajedničkoj kulturnoj baštini. Na nivou Europe trenutno je uspostavljena 31 certificirana Ruta kulture.3 Razvoj programa Rute kulture i uspostavljanje novih pod direktnim je nadzorom Instituta iz Luksemburga (EICR). Postoje očekivanja od strane zagovornika kulturnih ruta da bi ovakva turistička putovanja trebala doprinijeti ne samo promociji već u značajnoj mjeri i pospješiti usvajanje temeljnih europskih vrijednosti kao što su ljudska prava, demokratija, kulturna raznolikost, identitet, dijalog, uzajamna razmjena i obogaćivanje izvan postojećih granica.4
Rezolucijom iz 2010. godine Komitet ministara Vijeća Europe direktno je podržao i omogućio ovakav oblik saradnje među zemaljama zainteresiranim za razvoj Ruta kulture.5 Potrebno je znati da sporazum o rutama kulture ima svoju političku i finansijsku dimenziju koja obavezuje potpisnice na aktivan angažman na promociji europske baštine. Ima za cilj ojačati postojeće potencijale za saradnju, održivi razvoj i socijalnu koheziju, s posebnim naglaskom na teme simboličke važnosti za europsko jedinstvo, historiju i kulturu, kao i otkrivanje manje poznatih destinacija. Pomaže jačanju demokratske dimenzije kulturne razmjene i turizma kroz uključivanje različitih mreža i udruženja, lokalnih i regionalnih vlasti, univerziteta i profesionalnih organizacija.
Rute kulture doprinose očuvanju raznolikosti zajedničke baštine i kroz zajedničku obradu određenih tema kao i iniciranjem alternativnih turističkih maršuta i posebnih projekata. Uključuju mnogobrojne gradove, veća i manja mjesta, povezuju različite narode kao i povjesne epohe.
Za Vijeće Europe Rute kulture predstavljaju sredstvo koje omogućava ljudima da bolje spoznaju i vrednuju vlastitu kulturu, povijest i baštinu i podijele tu spoznaju sa svojim susjedima širom kontinenta. One su u isto vrijeme i praktično sredstvo za provođenje temeljnih načela ljudskih prava i vrijednosti demokratije na lokalnom nivou. Omogućavaju pristup kulturi i kulturnoj raznolikosti za sve građane, promoviraju interkulturni dijalog i stimuliraju propitivanja i preispitivanja vlastitih spoznaja o bogatoj i složenoj europskoj historiji i kulturi. Imajući u vidu da svaka ruta podrazumijeva umrežavanje kulturnih potencijala najmanje tri zemlje, one nude izvanrednu priliku za prezentiranje europske kulturne raznolikost.
Potrebno je naglasiti da ovo nije samo kulturni, već i obrazovni i turistički projekat transnacionalne saradnje, čiji je cilj razvoj i promocija određenih turističkih maršuta koje slijede neke povijesne rute, što je od velikog značaja za razumijevanje zajedničkih europskih vrijednosti. U tom smislu mnoge od njih imaju ključnu ulogu za otkrivanje manje poznatih epizoda europske povijesti, pružaju mogućnosti za otkrivanje alternativnih turističkih destinacija koje mogu donijeti novi život i novu perspektivu ponekad zanemarenim aspektima baštine i lokacija gdje se nalaze. Kulturni turizam u posljednjim decenijama u stalnoj je ekspanziji i postaje bitan faktor ekonomskog rasta za mnoge europske zemlje. Procjenjuje se da turistički sektor generira više od 10% BDP-a Europske unije i oko 12% svih radnih mjesta, od kojih su mnogi u okviru malog i srednjeg poduzetništva (Evropska komisija, 2010.). Širom Europe 12 miliona ljudi je zaposleno u turizmu, a ova industrija generira zaradu od 356 milijardi eura na godišnjem nivou. Brojne statistike potvrđuju da Europa postaje privlačna destinacija sve većem broj turista iz cijelog svijete. Ova grana turizma se dodatno pokazala vrlo otpornom na različite otežavajuće okolnosti i izazove u poslednjim decenijama, što potvrđuje i činjenica da je 28 država Europske unije posjetilo 478 miliona stranih turista u 2015. godini, a što je značajan porast u poređenju sa 331 milionom turista u 2000. godini (Svjetska turistička organizacija Ujedinjenih nacija, 2016. godine).
Barometar Svjetske turističke organizacije (UNWTO) pokazao je da su destinacije širom svijeta u 2017. godini ugostile 1.322 miliona međunarodnih turista, što je za 7% više u odnosu na uporedni period iz prethodne godine.6 Samo europski kontinent posjetilo je 671 milion turista u 2017., što je 8% više u odnosu na 2016. godinu. Posebne rezultate bilježimo za južni i mediteranski dio Europe koji su imali uvećanje za +13%, dok je zapadna Europa ostvarila rast od +7%, a sjeverna te centralna i istočna Europa +5 posto.
Istraživanja ukazuju da današnji turisti dolaze sa sve većim zahtjevima za kulturne aktivnosti, kao i potrebom za lako dostupnim informacijama. U tom svjetlu program Rute kulture ima jedinstvenu edukativnu i promotivnu vrijednost.
On predstavlja dodatni motiv turističkim i kulturnim radnicima, podiže entuzijazam u organizacijama koje se bave naslijeđem, ali i kod lokalnih, gradskih i regionalnih uprava, koje su svjesne rastuće konkurentnosti kad je u pitanju kulturna i turistička ponuda.
Ulazak određene turističke rute u okrilje ovog programa uvjetuju sljedeći faktori:
● ruta mora imati fokus na temi koja predstavlja europske vrijednosti i zajednička je za nekoliko europskih država;
● ruta mora slijediti određene historijske rute ili, u slučaju kulturnog turizma, da se radi o novonastalim rutama;
● ruta mora voditi ka dugoročnim multilateralnim projektima saradnje u prioritetnim područjima (naučna istraživanja, očuvanje baštine, kulturne i obrazovne razmjene među mladim Europljanima, savremene kulturne i umjetničke prakse, kulturni turizam i održivi razvoj).7
U BiH još uvijek nemamo aktivne aktere u programu Rute kulture, što znači da ne koristi mnogobrojne mogućnosti ovog vrlo inovativnog političkog instrumenta Vijeća Europe, bitnog za različite društvene segmente, a posebno za naslijeđe i turizam.8 Razlozi za pristupanje jedne zemlje ovom parcijalnom sporazumu su zaista višestruki i ogledaju se u:
● osiguranju povezanosti širokog spektra profesionalnih organizacija u oblasti naslijeđa i turizma na europskoj razini;
● stvaranju strateškog partnerstva s europskim institucijama i vladama;
● uvećavanju sredstava za pružanje intenzivnije i sveobuhvatne obuke;
● stručnoj pomoći za razvoj, održivost i promocija vlastitih kulturnih i turističkih potencijala u okviru postojećih ili novih Ruta kulture;
● socijalnom i ekonomskom utjecaju;
● unapređenju kvaliteta projekata i usluga;
● uvezivanju operatera Ruta kulture i institucija vlasti i obezbjeđivanje podrške s nacionalne razine (domaćih izvora);
● povezivanju pojedinačnih kulturnih projekata koji se realiziraju u okviru programa Rute kulture s europskim strategijama kulturnih politika u cilju bolje vidljivosti na europskoj razini;
● uključivanju vlastite kulturne ponude i sadržaja u sheme europskog turizma i na taj način dosegnuti novu dimenziju europske kulturne saradnje.
Program Rute kulture već se etablirao kao jedan od vodećih trendova u kulturnom turizmu u Europi. Karakteristične su po jedinstvenim kulturno-turističkim proizvodima koji tematski povezuju više atrakcija i zanimljivih destinacija u jednoj ili više država. Na taj način stvaraju prepoznatljiv brend i olakšavaju pozicioniranje na sve zahtjevnijem turističkom tržištu.
Kao ozbiljan turistički proizvod, Rute kulture donose daleko više dobiti od pojedinačnih kulturnih destinacija. One su i jedno od boljih rešenja za održivost kulturne baštine, kulturni i privredni razvoj, ne samo jednog mjesta ili jedne zemlje već čitavih regija. Tematskim okupljanjem materijalne baštine u jedinstvenu turističku ponudu svaka ruta postaje dovoljno interesantna da privuče više posjetilaca nego što bi svaka od destinacija koja je uključena u određenu kulturnu rutu zasebno privukla.
Rute kulture otkrivaju jedinstvenost i autentičnost manje poznatih destinacija. Stvaraju idealnu podlogu za saradnju na svim nivoima. Značajno utječu na razvoj privrednog sektora, različitih klastera, mreža, podstiču inovacije i kreativnost u svim oblastima. Doprinose uspostavljanju veza među turističim operatorima, ugostiteljima, prevoznicima, javnim institucijama i poduzetnicima. Razvijaju kulturni turizam i kreativne industrije. Preko njih se prezentira lokalno znanje i vještine, čuva se naslijeđe i tradicija, povećeva broj kulturnih događaja i manifestacija, raste prodaja knjiga, vodiča, suvenira, odnosno otvara se polje za čitav niz novih poslovnih aktivnosti.
Osim toga, program omogućava malim preduzećima da razvijaju originalne proizvode i usluge zasnovane na jedinstvenim vrijednostima kulturnog naslijeđa. S jedne strane omogućavaju saradnju i umrežavanje na međunarodnom, regionalnom i lokalnom nivou, a s druge strane doprinose intersektorskom povezivanju. Mnoge analize pokazuju da su naslijeđe, kultura i kreativne industrije sve češće u posljednjoj deceniji prepoznati kao motor lokalnog ekonomskog razvoja. Putevi kulture brendiraju određene oblasti, a cjelokupna privreda reaguje stvaranjem lanca tematskih proizvoda i usluga. Sve to predstavlja plodno tlo za inovacije, specifične kreacije malih preduzeća (zanati, suveniri, ambijentalni hoteli), zapošljavanje lokalnog stanovništva (animatori, interpretatori), ali i razvoj novih gastronomskih specijaliteta u skladu s temom rute. „Nekada je trgovina promovirala kulturu, a sada kultura promovira trgovinu“, izrekao je jednom prilikom Georges Karabatos, predsjednik privredne i industrijske komore u Grčkoj.9 Inovativna i kreativna upotreba kulturnog naslijeđa glavni je adut ove vrste turizma.
Rute kulture su jako bliske tzv. kreativnom turizmu koji posjetiocima daje mogućnost da ispolje i razviju krativnost učestvujući na radionicama karakterističnim za određenu destinaciju. Kroz ovu formu turizma do izražaja dolazi materijalna i posebno nematerijalna baština. Turisti razmjenjuju znanja i vještine s domaćinima: plešu, pjevaju, slikaju, uče vještine starih zanata, upoznavaju sa specifičnim kulinarskim specijalitetima određenog kraja itd.
Rute kulture vrlo često sadrže i druge vrste turizma kao što su agroturizam, ekoturizam, religijski turizam, obrazovni turizam, ruralni turizam, industrijski turizam, memorijalni i događajni turizam. Porast destinacija kulturnog turizma širom svijeta samo ukazuje na to da su Rute kulture veliki izazov i za kulturu i za turizam. Sinergijskim djelovanjem moguće je postići bolje pozicioniranje na tržištu i privlačati veći broj posjetilaca.
Program ima veliki potencijal za saradnju s programima Europske unije i UNESCO-a. U nekim segmentima ovaj program je različit, ali i komplementaran s UNESCO-vom Listom za svjetsko naslijeđe i programom Europske unije „Oznaka za europsko naslijeđe“.10 Od stupanja na snagu Lisabonskog ugovora, Europska unija značajnu pažnju usmjerila je na kulturnu saradnju među svojim članicama. Tako je Europska komisija 2010. godine postavila za cilj da od Europe napravi „turističko odredište br. 1 u svijetu“ i pokrenula uspostavu novog političkog okvira za turizam. Započet je proces uspostave vlastitog sistema certificiranja naslijeđa, uključujući dodjelu Oznake za europsko naslijeđe, čime se nastoji graditi europski identitet, identificiranjem mjesta koja odražavaju i svjedoče, kako europsku historiju i naslijeđe, tako i ilustriraju multidimenzionalne aspekte europskih integracija: kulturni, politički, humanistički, ekonomski, duhovni itd.11
Europska unija s pravom gleda na turizam kao važan instrument za jačanje imidža Europe u svijetu, promovirajući vlastite vrijednosti i privlačnosti europskog modela, koji je rezultat višestoljetne kulturne razmjene, lingvističke raznolikosti i kreativnosti. Djelujući u tom pravcu, Komisija je započela saradnju s Vijećem Europe u području kulturnog turizma, s ciljem bolje procijene utjecaja i podizanja turističkog potencijal na viši nivo. To je vidljivo i iz odluke Unije o uspostavi „Oznake za europsko naslijeđe“, kojom Komisija i zemlje članice nastoje osigurati dodatnu vrijednost i komplementarnost aktivnosti u vezi s drugim inicijativama u području kulturnog naslijeđa kao što su Lista svjetske baštine UNESCO-a, Reprezentativna lista nematerijalne kulturne baštine čovječanstva UNESCO-a, te Rute kulture Vijeća Europe.12 Ova politička aktivnost Unije u oblasti naslijeđa, kao i u slučaju UNESCO-a, fokusirana je na kulturne znamenitosti koje imaju transnacionalni ili samo nacionalni značaj, ali ne obuhvataju putovanja između mjesta u kojima se nalaze te kulturne znamenitosti. U tom smislu, dodatna vrijednost i komplementarnost Ruta kulture je osigurati aktivnu povezanost između različitih elemenata baštine. Mnoge Rute kulture uključuju objekte s UNESCO-ve Liste svjetske baštine, kao i one koji su među kandidatima za Listu baštine Europske unije.13 Posljednja istraživanja pokazuju da sve više raste interesovanje u kulturnom turizmu za europske prijestolnice kulture, posjete muzejima, industrijsko naslijeđe, zgrade vojne arhitekture, memorijalne komplekse, prirodne i historijske parkove, kao i za zajedničke kulturne i historijske teme putem kojih je moguće objediniti znatno šire prostore.14 U tom smislu Rute kulture predstavljaju jedinstven i specifičan instrument sa značajnim potencijalom za saradnju na europskoj, nacionalnoj, regionalnoj i lokalnoj razini.
Program Rute kulture, uz već spomenuto jačanje održivog razvoja kroz politike, praksu i usluge kulturne baštine, naglašava važnost lokalnih građana i njihove povezanost sa svojom regijom kao ključnim za razumijevanje i ponovno otkrivanje kulturnog identiteta konkretnih lokacija i privlačenje novih aktivnosti, podstičući uvezivanje kulturne baštine i turističkog sektora u cilju bolje ekonomske iskorištenosti, ali na način koji ne ugrožava samu kulturnu baštinu.
Ova dimenzija posebno je prepoznata i u Okvirnoj konvenciji Vijeća Europe o vrijednosti kulturne baštine za društvo (Faro, 2005) čime navedeni program doprinosi i ispunjavanju ciljeva Konvencije.
Za budući razvoj programa izuzetnu važnost ima podrška Komiteta ministara Vijeća Europe koja je pretočena u Deklaraciju o 30. godišnjici Ruta kulture Vijeća Europe (usvojena 2017. godine). Komitet ministara je deklaracijom potvrdio Rute kulture kao izuzetno vrijedan instrument koji ima ogroman potencijal za:
● promoviranje bliskog jedinstva zasnovanog na vrijednostima Vijeća Europe kroz bolje poznavanje europske kulturne baštine i upravljanje rutama kulture od strane civilnog društva,
● razvoj inovativnih pristupa i međunarodnu saradnju u oblasti kulturne baštine, održivog turizma i lokalnog razvoja,
● podsticanje međukulturnog dijaloga između država članica Vijeća Europe i šire,
● osnaživanje višeslojnog upravljanja, saradnje i odnosa na međunarodnom, europskom, nacionalnom i lokalnom nivou,
● razvoj inovativnih pristupa u oblasti istraživanja i razvoja.15
Konačno, istaknimo da je BiH, kao i gotovo sve zemlje Zapadnog Balkana, svojom turističkom i kulturnom ponudom vrlo slabo uključena u ovaj europski program.16 Vrlo mali broj subjekata (organizacija, ustanova) registriran je u članstvo pojedinih ruta, a konkretni aktivizam je vrlo slabo ili nikako primjetan. Važno je znati da članstvo uglavnom nije besplatno, ali i činjenicu da dobro organizirane aktivnosti, sadržajna i dobro osmišljena turistička i kulturna ponuda, kao i adekvatna promocija mogu uroditi plodovima, kako za konkretni subjekt koji je učesnik u programu, tako i za lokalnu i širu zajednicu.
- 1. Utemeljeno 1949. godine, Vijeće Europe okuplja 47 država sa oko 800 miliona građana i ima sjedište u Strasbourgu. Razvija demokratska načela zasnovana na Europskoj konvenciji o ljudskim pravima i drugim referentim dokumentima o zaštiti individue. Mjere kojima Vijeće Europe nastoji ostvariti svoju misiju su pravne, političke, kulturne i socijalne prirode. Više o tome vidjeti na: www.coe.int/en
- 2. Vijeće Europe je iniciralo još dva parcijalna sporazuma kojima se uspostavljaju programi i aktivnosti koje se odnose na kulturu i doprinose unapređenju interkulturalne razmjene: Europski audiovizelni opservatorij (1992.) i Europski centar za savremene jezike (1997.). Bosna i Hercegovina je članica oba navedena programa.
- 3. Rute kulture Vijeća Europe (31): Santiago de Compostela Pilgrim Routes (1987.), The Hansa (1991.), Viking Routes (1993.), Via Francigena (1994.), Routes of El legado andalusí (1997.), Phoenicians’ Route (2003.), Pyrenean Iron Route (2003.), European Mozart Ways (2004.), European Route of Jewish Heritage (2004.), Saint Martin of Tours Route (2005.), Cluniac Sites in Europe (2005.), Routes of the Olive Tree (2005.), Via Regia (2005.), TRANSROMANICA (2007.), Iter Vitis Route (2009.), European Route of Cistercian Abbeys (2010.), European Cemeteries Route (2010.), Prehistoric Rock Art Trails (2010.), European Route of Historic Thermal Towns (2010.), Route of Saint Olav Ways (2010.), European Route of Ceramics (2012.), European Route of Megalithic Culture (2013.), Huguenot and Waldensian Trail (2013.), ATRIUM (2014.), Réseau Art Nouveau Network (2014.), Via Habsburg (2014.), Roman Emperors and Danube Wine Route (2015.), European Routes of Emperor Charles V (2015.), Destination Napoleon (2015.), In the Footsteps of Robert Louis Stevenson (2015.), Fortified towns of the Grande Region (2016.).
- 4. P. Paquet, G. Devillers, O. Proisy (ur) (2012.), Awareness-raising and communication, 91.
- 5. Council of Europe (2010.), Resolution, CM/Res(2010)53.
- 6. UNWTO ima ulogu posmatrača za ovaj EPA sporazum, prema Memorandumu potpisanom između Vijeća Europe i UNWTO za period 2015.–2018. godine.
- 7. Council of Europe (2010.), Resolution, CM/Res(2010)52.
- 8. BiH je zvanično pristupila Proširenom parcijalnom sporazumu Europske kulturne rute 16. 06. 2016. godine.
- 9. Council of Europe (2011.), Impact of European Cultural Routes on SMEs' innovation and competitiveness, 179.
- 10. Službeni list Europske unije (2011.), L 303, Odluka br. 1194/2011/EU.
- 11. Službeni list Europske unije, L 303/1, Odluka br. 1194/2011/EU Europskog parlamenta i Vijeća o uspostavljanju djelovanja Europske unije za oznaku europske baštine, 16. 11. 2011. Odluka br. 1194/2011/EU, član 5.
- 12. Odluka br. 1194/2011/EU, član 5.
- 13. EU je u martu 2014. godine dodjelila prve certifikate kulturnim znamenitostima koje su upisane na listu europske baštine i dodjelila „Oznaku za europsko naslijeđe“. Radi se o četiri lokaliteta, dva iz Nizozemske i po jedan iz Austrije i Estonije za izborni ciklus 2013. godine. Za ciklus 2014. odabrano je 16 lokaliteta kulturnog naslijeđa.
- 14. Council of Europe (2011.), Impact of European Cultural Routes on SMEs' innovation and competitiveness, 33.
- 15. Vidjeti dva dokumenta: Declaration by the Committee of Ministers on the 30th anniversary of the Cultural Routes of the Council of Europe (1987-2017), http://culture-routes.net/sites/default/files/files/Decl(27_09_2017)E.pdf , te Lucca Roadmap, usvojena na Sedmom godišnjem Forumu Ruta culture Vijeća Europe – “30 years of Cultural Routes of the Council of Europe: Building dialogue and sustainable development through European values and heritage” – održanom 27.–29. 09. 2017., u talijanskom gradu Lucca. http://www.culture-routes.net/sites/default/files/20170929_CRS_ROADMAP_LUCCA_1.pdf (pristupljeno: 21.05.2018.).
- 16. Zemlje jugoistočne Europe članice EPA sporazuma: BiH (2016.), Bugarska (2011.), Hrvatska (2016.), Grčka (2011.), Crna Gora (2011.), Rumunija (2013.), Srbija (2012.), Slovenija (2011.), i Turska (2018.). O ostalim članicama EPA vidjeti na: http://www.culture-routes.net/node/24898 (pristupljeno: 08. 04. 2018.).
