Ovaj iznos predstavlja 4,2% ekonomije SAD-a – više od cjelokupnog BDP-a Švicarske.
Novi podaci objavljeni 6. marta ove godine pokazuju da je sektor umjetnosti i kulture u SAD-u tokom samo jedne godine učestvovao u ekonomiji zemlje sa ogromnih 763,6 milijardi američkih dolara, više od cjelokupnog BDP-a Švicarske.
Kako piše Daniel A. Gross u tekstu za Hyperallergic, ovaj iznos predstavlja 4,2% američke ekonomije, što pokazuje da je sektor umjetnosti i kulture vrijedan gotovo kao i prehrambena i poljoprivredna industrija (čija vrijednost iznosi oko trilion dolara godišnje).
Ovi podaci su iz 2015., posljednje godine za koju su dostupni. Prikupili su ih nestranački Zavod za ekonomsku analizu (Bureau of Economic Analysis/BEA) i Nacionalna zaklada za umjetnost (National Endowment for the Arts/NEA).
"Svjedoci smo neprekidnog rasta", izjavio je Sunil Iyengar, direktor za istraživanje i analizu NEA, za Hyperallergic. Kazao je da su ovi brojevi obećavajući i da su u skladu sa sličnim studijama o drugim industrijama. "Nacija to treba da zna, jednako kao i za druge sektore."
Ovi podaci su objavljeni manje od mjesec dana nakon budžetskog prijedloga za 2019. godinu predsjednika Trumpa, u kojem je zatraženo ukidanje državnog finansiranja NEA.
Brojke koje su objavile NEA i BEA sadrže neke iznenađujuće detalje. Na primjer, američki sektor umjetnosti ima trgovinski višak od 20 milijardi dolara, što znači da SAD izvoze daleko više "umjetničke robe i usluga" nego što uvoze. Filmovi i TV igraju veliku ulogu u tome (što ima smisla, s obzirom na to da je samo film Crna pantera već zaradio gotovo milijardu dolara).
Ovi brojevi prvi put obuhvataju i ulogu ovih industrija u pojedinačnim državama. Louisiana, naprimjer, ima industriju proizvodnje filmova vrijednu 2,7 milijardi dolara, vjerovatno zbog posebnih poreznih kredita za filmsku industriju. U Wisconsinu, "umjetnička štamparska industrija" je učestvovala u ekonomiji ove države sa više od pola milijarde dolara.
Ovakve ekonomske studije o umjetnosti imaju svoje kritičare.
"Postoji rizik da ćemo u ovom sektoru stvoriti razna nerealna očekivanja", izjavila je Eleonora Belfiore, profesorica komunikacijskih i medijskih studija na Univerzitetu u Loughboroughu, u Engleskoj. Posmatrajući umjetnost i kulturu kao mjerljive resurse, kazala je Belfiore, istraživači bi zakonodavcima mogli dati izgovor da prestanu finansirati umjetničke inicijative koje nemaju očiglednu novčanu vrijednost.
Prema riječima profesorice Belfiore, slične ekonomske studije se provode decenijama, ali ona smatra da su mnoge od njih nepouzdane. "Cilj je uvijek bio da se ponudi nova osnovanost ili opravdanje za finasiranje", izjavila je. "Svi ljudi koji iznose ove brojeve imaju određeni interes da ti brojevi budu impresivni."
Uprkos ovim bojaznima, ekonomske procjene se sada smatraju nužnim za sektore koji se finansiraju iz javnih sredstava. "Ako se ove stvari ne budu mjerile, biće zaboravljene", kazao je Daniel Fujiwara, ekonomista koji radi za firmu Simetrica, koju često unajmljuju da procijeni vrijednost umjetnosti i kulture. "Ako to ne radite u umjetnosti, izgubićete prilikom donošenja odluka o dodjeli javnih sredstava."
Ipak, jasno je da je ono što ekonomisti mogu reći o stanju u umjetnosti ograničeno. "Ja zasigurno ne idem u muzej zato što mislim da otvara nova radna mjesta", rekao je Fujiwara. Ne radi to ni Sunil Iyengar, istraživač NEA. „Ne možemo se nadati da ćemo izmjeriti cjelokupnu vrijednost umjetnosti, naprosto zato što ima tako mnogo dimenzija“, rekao je za Hyperallergic. "Ovo je jedan od načina da se to sazna."
Ovaj tekst je izvorno objavljen na portalu Hyperallergic.
