Prije četiri decenije, 1986. godine, beogradski bend Ekatarina Velika (EKV) objavio je album S vetrom uz lice — izdanje koje će postati jedno od ključnih ostvarenja jugoslovenskog rocka osamdesetih.
S vetrom uz lice označio je period muzičke i autorske zrelosti benda. Nakon ranijih, sirovijih faza, ovdje se jasno osjeća šira produkcija, snažnija melodijska linija i izraženija emotivna introspekcija.
Okosnicu benda EKV činili su:
- Milan Mladenović – vokal i gitara
- Margita Stefanović – klavijature
- Bojan Pečar – bass
- Ivan Ranković Raka – bubanj
Album je producirao Dragan Čačinović, a sniman je u studiju SIM u Zagrebu.
Na albumu se nalaze pjesme koje su postale sastavni dio regionalne rock memorije:
- “Ti si sav moj bol”
- “Novac u rukama”
- “Kao da je bilo nekad”
- “Budi sam na ulici”
Tekstovi su intimni, ali univerzalni — govore o usamljenosti, unutrašnjim borbama, ljubavi i identitetu. Upravo ta kombinacija poetičnosti i urbanog senzibiliteta učinila je album generacijskim dokumentom.
Sredina osamdesetih bila je vrijeme kreativne eksplozije jugoslavenske alternativne scene. Novi talas je sazrio, synth zvuk je dobio prostor, a gradovi poput Beograda, Zagreba i Sarajeva postali su epicentri muzičke energije.
S vetrom uz lice uhvatio je upravo tu urbanu melankoliju — osjećaj slobode i istovremeno neizvjesnosti.
Četrdeset godina kasnije, album se i dalje sluša. Ne samo iz nostalgije, već zato što zvuči iskreno.
Milan Mladenovićev glas i danas djeluje savremeno. Margitin klavir i dalje nosi onu istu napetost između tame i svjetla. Neki albumi ostaju vezani za svoje vrijeme a ovaj je postao dio kolektivnog pamćenja.
