Da li znate kako je Tuzla izgledala prije nego što je nestala? Fotomonografija “Stara Tuzla – povratak u prošlost za svjetliju budućnost” I dio, vraća u život Tuzlu u kojoj smo trebali odrasti.
Autori ove jedinstvene fotomonografije su Almir Hukić i Zoran Tarade a ona prikazuje nastanak i razvoj stare Tuzle u austrougarskom periodu (1878–1918) – grada koji je u velikoj mjeri porušen usljed slijeganja tla, ali i dalje živi u srcima mnogih Tuzlaka i Tuzlanki. Tim povodom sa nama je razgovorao Almir Hukić, autor, publicista, pisac, fotograf.
Za sve koji nisu upoznati s Vašim autorskim radom, molim Vas da nam se predstavite i kažete više o Vašem dosadašnjem radu.
Dolazim iz Tuzle. Iako sam po struci ekonomista koji svoju egzistenciju ostvaruje u realnom sektoru BiH, kreativna crta koju gajim u sebi odvela me je na put kreativnog stvaralaštva iz oblasti fotografije i izdavaštva, te stvaranja prirodnih publikacija, knjiga na temu dječije književnosti i fotomonografija historijske tematike o našem gradu. Autor sam osam izdanja u posljednjih šest godina, i to: fotomonografija na temu faune staništa BiH – „Urbana dama – fenomen zimovališta sove male ušare u gradovima sjeverne Bosne i Hercegovine“, „Ptice Modraca“ i „Hutovo blato – šarena divljina Mediterana“.
Navedene knjige su plod mojih dugogodišnjih terenskih istraživanja lokaliteta na sjeveru BiH, jezera Modrac i Hutovog blata, gdje sam kroz spoj wildlife fotografije i literarnog izričaja prikazao jedinstveni svijet ptica u njihovom prirodnom staništu, stavljajući akcenat na promociju i zaštitu svakog od navedenih lokaliteta. „Sove“ i „Hutovo blato“ rađene su dvojezično, na bosanskom i engleskom jeziku, dok su „Ptice Modraca“ doživjele dva izdanja, predstavljajući pionirske wildlife publikacije u našoj zemlji.
Pored prirodnih publikacija, afinitet prema kreativnom pisanju ostvario sam i kroz dva izdanja dječije tematike, rađena na osnovu ideja moje kćerke. „Blesmice – blesave pjesmice za cijelu porodicu“ i „Blistavi grad jednoroga“ predstavljaju knjige koje slave dječiju maštu, još neopterećenu tehnološkim utjecajem koji neminovno dočekuje naše klince, te donose humoristično-inspirativne pjesmice i priče ilustrativnog karaktera. Svi likovi u obje knjige nastali su u mašti moje kćerke. Pored ova dva djela, urađene su još dvije knjige dječije tematike koje čekaju da ugledaju svjetlo dana.
Fotomonografija „Stara Tuzla – povratak u prošlost za svjetliju budućnost“, 1. dio, izazvala je veliko interesovanje među Tuzlacima na ovogodišnjem Sajmu knjige održanom krajem septembra u Tuzli. Kako je došlo do ideje da se radi jedno ovakvo djelo?
Ideja da se radi knjiga o Tuzli ponikla je iz srca Facebook grupe „Tuzla – povratak u prošlost“. Kao dugogodišnji član ove veoma plodne i konstruktivne grupe, nebrojeno puta sam ostao pozitivno šokiran i iznenađen sadržajem koji osnivač grupe, gospodin Zoran Tarade, tako uporno i revnosno godinama pronalazi i objavljuje o našem gradu. Kvalitet grupe „Tuzla – povratak u prošlost“ je takav da već dugo vremena predstavlja najvažniji historijski izvor o našem gradu jer se na jednom mjestu, veoma pristupačno, mogu pronaći historijski zapisi, odlomci iz knjiga, tekstovi, nacrti, ukazi, te – što je najvažnije u ovim vizuelnim vremenima – razglednice i fotografije o tome kako je naš grad izgledao prije rušenja usljed tonjenja.
U pitanju su fotografije i razglednice od kojih su mnoge unikatne i kao rariteti nalaze se isključivo u vlasništvu gospodina Tarade. Oduvijek mi se sviđalo to što se u ovoj grupi gajila kultura dijaloga i pisane riječi, lišena „mahalanja“, površnosti i bespotrebnih ispoljavanja frustracija koje možemo pronaći u drugim tuzlanskim grupama. Svjestan sam činjenice da se takva vrsta ponašanja teško može izbjeći u uslovima općeg nezadovoljstva u društvu i u grupama s velikim brojem članova, ali su u ovoj grupi neproduktivne diskusije svedene na minimum.
Iako sam odranije upoznat s „fenomenom“ tonjenja koji je naš grad uništio u drugoj polovini prošlog vijeka i u potpunosti promijenio njegovu fizionomiju, svaki put kada Zoran objavi sadržaj, ostanem oduševljen izgledom starih građevina i naselja prije rušenja. S obzirom na količinu i kvalitet materijala koji je Zoran postavio u grupu, pojavila se želja da se sve to objedini u jednu reprezentativnu knjigu za sva vremena. Ispostavilo se da je i u Zoranu dugo vremena tinjala želja da se uradi knjiga o Tuzli. Sentimenti su se poklopili i veoma brzo smo se dogovorili da uradimo knjigu, na našu i radost članova grupe „Tuzla – povratak u prošlost“, koji su nam zaista, od inicijalne ideje, bili ogroman vjetar u leđa da knjiga ugleda svjetlo dana. Smatram da su motivi da se radi na jednom ovakvom djelu zaista plemeniti i odražavaju istinsku ljubav prema svome gradu i želju da se, kroz upoznavanje s historijom svoga grada, upoznamo i sa sopstvenim identitetom.
Pazite, mnoge generacije su rođene u Tuzli, školovale se, ostvarile egzistenciju, čak i emigrirale, a da se nisu upoznale s osnovnim značajkama svoga grada. Da ne spominjemo njihovu djecu i potomke koji ne poznaju ništa o rodnom gradu svojih roditelja. U školama nismo učili o staroj Tuzli, lijepom barokno-orijentalnom gradu koji nam je bio suđen, ali ga nismo dočekali jer je porušen. Znači, obrazovni sistem je u potpunosti podbacio.
Istražujući za potrebe ove knjige, došao sam do saznanja da postoji jedna transgeneracijska sramota i osjećaj stida kod naših sugrađana zbog gubitka svoga grada. Tuzla je šezdesetih i sedamdesetih godina prošlog vijeka, na momente, izgledala kao bombardovan grad. Kompletna naselja, ulice, gradsko jezgro, zgrade od historijskog značaja – kulturni, zdravstveni, administrativni, turistički i objekti druge namjene – nestali su s mape ovoga grada, interno raseljavajući desetine hiljada naših sugrađana. Taj osjećaj bespomoćnosti zbog gubitka kućnog praga, škola, mjesta za izlaske itd. učinio je da čitave generacije i dan-danas žale za svojim gradom u svome gradu i šire.
U Jugoslaviji nismo učili o značaju stare Tuzle jer je bilo normalno da zbog „višeg“ cilja iskopavanja rude soli i industrijalizacije zemlje žrtvujemo svoj grad, uz određenu naknadu i novoformirane betonske blokove koji evidentno nikada nisu mogli kompenzirati nastalu traumu. Takav specifičan slučaj razaranja u mirnodopskom periodu karakterističan je samo za Tuzlu. Zamislite da su drugi gradovi doživjeli sudbinu Tuzle – zamislite da je centar Sarajeva nestao sedamdesetih godina zbog tonjenja: Akademija dramskih i likovnih umjetnosti, Vijećnica, Baščaršija – potonule. Kakve bi reperkusije izazvalo takvo razaranje? Ili Beograd, Zagreb, Rijeka, Split?
Zaista, Tuzla je platila ogromnu cijenu napretka pet različitih režima, koju i danas plaća, i niti jedan drugi grad se nije našao u tako neravnopravnom položaju u odnosu na napredak bivše države kao što je bila Tuzla i kao što je i danas. Mislim, naravno, u graditeljsko-infrastrukturnom smislu, jer je izgubila esencijalno gradsko jezgro zbog rude soli.
Stoga je glavni motiv rada na knjizi da vratimo staru Tuzlu s margina historijskih zapisa tamo gdje i pripada – u svakodnevnicu, svijest i srca svih sugrađana, kao simbol jedne lijepe, šarmantne i estetski dopadljive Tuzle kakva je nekada bila, te da edukujemo mlađe generacije o specifičnoj historiji njihovog grada, s ciljem da knjiga postane srce inicijative za revitalizaciju građevina koje su bile simboli ovoga grada, ali i drugih inicijativa za poboljšanje života u gradu.
Ovo ne govorim kao stručno lice, to nisam, već kao esteta, jer se iz estetsko-funkcionalnih pobuda može mnogo toga uraditi, a kao primjer navodim i knjigu koju smo uradili. Smatramo da time mnogo možemo dobiti kao grad u estetskom, kulturnom, administrativnom i turističkom smislu – jednostavno, koristi su nemjerljive.
Fotomonografija je, slobodno možemo reći, ispala prava ljepotica, očigledno štivo koje je bilo potrebno Tuzli i grafičko remek-djelo. Kako je tekla realizacija i šta je sve bilo potrebno da knjiga ugleda svjetlo dana?
Inicijalna ideja bila je da se uradi jedna fotomonografija koja se odnosi na staru Tuzlu. Međutim, zbog količine materijala koji je obezbijeđen, ispostavilo se da bismo u konačnici dobili knjigu od 1.000 stranica, što bi bilo neodrživo u svakom smislu i nedostupno široj masi čitalaca. Stoga smo odlučili da radimo tri knjige o staroj Tuzli po periodima.
Prva knjiga o staroj Tuzli, koja je ugledala svjetlo dana ove godine, odnosi se na nastanak stare Tuzle tokom austrougarskog perioda od 1878. do 1918. godine – renesansnog razdoblja u izgradnji urbanog centra kakvog danas poznajemo, industrijskih objekata i formiranja građanske svijesti u gradu. Drugi dio će pokrivati period od 1919. do 1945. – Kraljevinu SHS i Drugi svjetski rat, a treća knjiga period od 1946. do 1975. godine, period Jugoslavije sve do rušenja i nestanka stare Tuzle.
S obzirom na to da prva knjiga pokriva period austrougarske, morali smo otkupiti prava za publikovanje fotografija stare Tuzle koje su u originalnom vlasništvu Austrijske nacionalne biblioteke, Austrijskog arhiva i Vojnog muzeja u Beču, Zemaljskog muzeja u Sarajevu, dobiti saglasnosti i prava na objavu autorskih tekstova historičara i arhivskih radnika, te sve sastaviti u jednu smislenu cjelinu.
Posebnu pažnju obratili smo na obezbjeđenje autorskih prava jer, i sam kao fotograf-autor koji je imao zloupotrebe svoga rada, kao i gospodin Tarade čije se fotografije i danas dijele po društvenim mrežama bez pitanja i navođenja referenci, svjesni smo težine te odgovornosti. Dogovorili smo se da nećemo objavljivati nijednu sliku niti tekst za koje nismo dobili pismenu saglasnost vlasnika, koliko god oni bili značajni za djelo i grad.
Iskoristio bih ovu priliku da se zahvalim direktorima i uposlenicima Arhiva TK-a, Muzeja istočne Bosne, Gračaničkog glasnika, profesoru Izetu Šabotiću i ostalim učesnicima na nesebičnoj i svesrdnoj podršci tokom rada na prvoj i svim narednim knjigama. Bez plodne saradnje s lokalnim arhivima, ustanovama i autoritetima iz oblasti historijskih nauka, kvalitet djela sigurno ne bi bio ovakav kakav danas imamo.
Posebnu zahvalnost upućujem našem koautoru Zoranu Tarade u Kanadi jer bez njegovog entuzijazma, želje za radom i materijala prikupljenog na aukcijama širom svijeta, knjiga u ovakvom obliku ne bi ni postojala.
Knjiga je rađena dvojezično, na bosanskom i engleskom jeziku, prvenstveno za naše sugrađane koji dugo žive u inostranstvu i čija djeca nisu u dovoljnoj mjeri upoznata s našim jezikom. Brižljivo polirana, knjiga je na kraju poprimila sjaj koji su prepoznali sugrađani, te se na Sajmu tražila knjiga više.
Do sada je knjiga, pored Tuzle, pronašla svoje mjesto u domovima naših sugrađana u Holandiji, Švicarskoj, Njemačkoj, Austriji, SAD-u, Kanadi, Australiji, skandinavskim zemljama, Francuskoj, Hrvatskoj i Srbiji, te je postala miljenik tuzlanske publike na Sajmu knjige. Ljudi svih generacija dolazili su po knjigu, što smatram najvećim bogatstvom ovog djela. Često navodim da knjiga tokom svog nastajanja prolazi kroz pet faza: ideju, rad na knjizi, obezbjeđenje finansijskih sredstava za štampu, štampu finalnog proizvoda te prodaju i distribuciju knjige. U ovdašnjim uslovima izdavaštva ispostavilo se da su najteža dva koraka pronalazak sredstava za štampu i prodaja. Napraviti knjigu, koliko god to na momente iziskivalo velike napore, u poređenju s ova dva koraka uopće nije veliki izazov. Fotomonografija o staroj Tuzli, kao najzahtjevniji vid štamparsko-grafičkog djela, koštala je veoma puno u izradi i štampi. Zbog svega navedenog, ne možemo se dovoljno zahvaliti članovima Facebook grupe „Tuzla – povratak u prošlost“ koji su tokom izrade ovog djela davali bezrezervnu podršku i na kraju odlučili da postanu vlasnici djela, igrajući odlučujuću ulogu u ostvarenju posljednjeg koraka u stvaranju knjige – štampe. Za grafičku izvedbu pobrinula se stručna ekspertiza štamparije OFF-SET d.o.o. iz Tuzle, koja je u detalje pratila svaki korak proizvodnje knjige kako bi ona imala ovakav upečatljiv sjaj kojim je bljesnula i koji se svidio našim sugrađanima.
Naslov knjige je specifičan – „Stara Tuzla – povratak u prošlost za svjetliju budućnost“. Šta ste time htjeli poručiti?
U suštini, „povratak u prošlost“ je izvedenica iz naziva Facebook grupe odakle je sve krenulo, a izraz „za svjetliju budućnost“ sugeriše, štaviše potiče, oživljavanje i povrat stare Tuzle, revitalizaciju i ponovnu izgradnju starih simbola grada koji sa sobom nose estetsku komponentu, a koja će učiniti budućnost grada svjetlijom – kako u graditeljskom, tako i u smislu pozitivističkog doživljaja vlastitog grada kada šetate njegovim ulicama.
Koliko sam upratio, u posljednje vrijeme počeli su puhati vjetrovi u tom smjeru i Grad je započeo rad na izradi urbanističko-regulacionih planova koji će obuhvatati ponovnu izgradnju starih bisera poput Velike gimnazije, Austrijske pošte, Behram-begove medrese i hotela Grand, vraćajući sentiment stare Tuzle. Vrijeme će pokazati ima li Grad kapaciteta i vizije da ustraje u ovim aktivnostima ili ćemo i dalje biti osuđeni na zgrade bez šarma i posebnosti koje naša naselja pretvaraju u betonske džungle.
Istakli ste da radite na knjizi o staroj Tuzli broj 2?
Tako je. U kontekstu pronalaska i pripreme materijala za sve tri knjige, to je proces koji se odvija simultano, bez prestanka i neovisno o dijelu knjige na kojem se trenutno radi. Trenutno Zoran i ja radimo na knjizi broj 2, koja se odnosi na Tuzlu u periodu Kraljevine SHS i Drugog svjetskog rata.
Kraljevina SHS je zaista veoma neobičan i možda manje istražen period u odnosu na druge periode prije i poslije. U tom vremenu postojale su izražene političke razmirice među narodima, gdje se mogu povući paralele s današnjim političkim prepucavanjima koja vladaju u našoj zemlji, uz jasnu poruku koju nam historija šalje – da se nikako ne možemo izvući iz začaranog kruga u koji smo davno upali.
Tuzla je u tom periodu dodatno, u estetsko-graditeljskom smislu, prihvatila obrise novog arhitektonskog pravca „evropske moderne“, koji je tuzlanski arhitekta Bogdan Đukić izuzetno produktivno unio u grad kroz projekte zgrade općine, osnovnih škola Centar i Pazar, Sokolskog doma, Trobegove kafane (Lovac), Mosta s kipovima, zgrade kod Pozorišta i drugih objekata.
Kao najvažniju značajku perioda Kraljevine SHS izdvojio bih ogroman kreativni potencijal ostvaren kroz muzičke sastave i ansamble, tako da je Tuzla u vremenu između dva svjetska rata bila ponosni nosilac filharmonije, duvačkih orkestara, ansambala i raznih muzičkih grupa, mnogo više nego danas. Historija nam ukazuje na greške koje iznova ponavljamo i stalno nam pokazuje da su određene vrijednosti, poput kulture, saradnje i tolerancije, imperativ u svakom vremenu, bez obzira na napredak civilizacije.
U sva tri nastavka fotomonografije čitaoci će na jednom mjestu imati priliku da se upoznaju s kompleksnom historijom Tuzle i društvenim kretanjima u kojima je, tokom sto godina i pod utjecajem pet različitih režima, kultura i civilizacija bila građena, rušena, mijenjala, ali je istovremeno slavljen kontinuitet života ljudi koji svojim radom, tolerancijom i upornošću nisu odustajali od svoga grada ni u najtežim trenucima. Radujemo se i drugoj knjizi jer garantujemo da će nastaviti stopama prve i pružiti iznimno čitalačko iskustvo našim lojalnim čitaocima.
Da li to znači da knjigu broj 2 možemo očekivati da ugleda svjetlo dana na Sajmu u septembru 2026. godine?
Ukoliko se sve okolnosti poklope i uz malo sreće, plan je da tako bude.
Za kraj, gdje čitaoci mogu nabaviti knjigu o staroj Tuzli, broj 1?
Knjiga se još uvijek može nabaviti na Sajmu knjige na otvorenom ispred kina Centar, kao i u knjižari Buljubašić u RK Tuzlanka – Omega. Pravna lica, institucije i tuzlanske kompanije koje su zainteresovane da knjiga bude protokolarni poklon strankama i poslovnim partnerima mogu se obratiti štampariji OFF-SET d.o.o. Tuzla radi nabavke.
Želio bih se zahvaliti vašem portalu na interesovanju koje ste pokazali za našu knjigu i poželjeti vam mnogo uspjeha u budućim aktivnostima na promoviranju i praćenju kulture. Mišljenja sam da je u našem medijskom prostoru dugo nedostajao specijalizirani portal koji će pratiti kulturu u širem kontekstu, zaroniti u dubinu dešavanja i, mimo velikih imena i izvođača, pratiti kulturološki mikroambijent autora u usponu, manjih promocija, pojedinaca i udruženja koji svojim entuzijazmom i dalje drže upaljeno kulturološko svjetlo u društvu opterećenom površnošću i primitivizmom. To je za svaku pohvalu.
Kultura Ba
