Mladi reditelj Nikola Krulj iz Banje Luke svoj filmski put gradi korak po korak, od studentskih projekata nastalih na Akademiji umjetnosti u Banjoj Luci do festivalskih projekcija i priznanja izvan granica Bosne i Hercegovine. Njegovi filmovi prikazivani su u Londonu, Njujorku, Ohridu, Tirani, Oslu i drugim gradovima, a novo poglavlje tog puta donio je animirani kratki film „#45“.
Film je uvršten u studentski program Croatian International Film Festivala 2026. u Šibeniku, gdje se našao među radovima mladih autora predstavljenim međunarodnoj publici i filmskim profesionalcima i nominovan za nagradu Best Student Film. Za Krulja je ovo još jedna važna stanica nakon prethodnih festivalskih uspjeha filmova „The Hammer“ i „Fly High Mono“.
„#45“ vodi publiku u distopijski svijet u kojem su vojnici izgubili imena i postali brojevi. U središtu priče nalazi se vojnik koji počinje preispitivati put poslušnosti kojim je krenuo, otvarajući pitanje izbora između poslušnosti i slobode. Iza jednostavne premise krije se mnogo šira priča o ratovima, granicama, identitetu i potrebi za empatijom.
U razgovoru za Kultura.ba, Nikola Krulj govori o ideji iz koje je nastao „#45“, vizuelnom jeziku filma, radu na projektu iz vlastite sobe, reakcijama festivalske publike i tome šta međunarodna festivalska iskustva znače mladom autoru iz Bosne i Hercegovine.
Govori i o onome što slijedi. Njegov novi animirani film „A Bird’s Story“ već je u produkciji, a dosadašnji put pokazuje da Krulj svoje studentske projekte ne posmatra samo kao vježbe, nego kao prostor u kojem postepeno razvija vlastiti filmski i autorski izraz.
Šta te je inspirisalo da kreiraš #45?
Kontinuirani neuspjeh čovječanstva da živi s različitim filozofijama i načinima života. To je dječja filozofija koja želi živjeti u savršenom ujedinjenom svijetu, ali to je poenta i to nije van dosega. Dječji čisti um ne vidi zastave i granice na isti način kao odrasli. Odrasli započinju ratove, djeca ih vode. Odrasli generali pamte se po imenima za vječnost, dok se imena mladih vojnika s obje strane gube u masi.
Koju poruku se nadaš da će publika ponijeti iz #45?
Rad na našoj volji za empatijom i razumijevanjem je suštinski važan za čovječanstvo.
Kako su vizuelni stil i pristup animaciji doprinijeli atmosferi filma?
Režija animacije i pristup bili su uglavnom pod utjecajem osnovne poruke filma. Mladi vode rat koji nisu izabrali, a ta mladost je predstavljena stilom i tonom animacije.
Koji su bili najveći izazovi s kojima si se suočio tokom produkcije?
Za ovaj projekat bio sam „jednočlana ekipa“, pa sam sve morao raditi sam iz svoje spavaće sobe, ali najveći izazov bilo je vrijeme. Radio sam dan i noć na ovom filmu, tako da je postao najvažnija aktivnost za mene. Postao je strastvena odgovornost.
Kao neko ko je napisao, režirao, animirao i montirao film, kako si balansirao sve te uloge?
Primarno sam prelazio s jedne uloge na drugu tokom cijelog produkcijskog procesa. Počeo sam kao scenarista, fokusirajući se isključivo na scenarij bez stvaranja bilo kakvih crteža ili vizuelnih materijala. Kada je scenario završen, prešao sam u uloge režisera i storyboard umjetnika, a kasnije sam preuzeo odgovornosti animacije i montaže da dovedem projekat do kraja.
Je li reakcija publike na festivalima promijenila način na koji razmišljaš o filmu?
Dirnulo me je što je film dirnuo njih. Poruka je odjeknula kod ljudi.
Šta #45 predstavlja u tvom putovanju kao filmskog stvaraoca, i koje projekte se nadaš da ćeš sljedeće raditi?
To je veliki korak naprijed i dokaz samom sebi da stvarno mogu ostvariti sve što mi srce želi i hoće kroz umjetnost, film i animaciju. Već radim na novom animiranom visoko ambicioznom filmu „A Bird’s Story“. Duboko smo u produkciji i jedva čekamo da ga ljudi vide.
Kako se osjećaš zbog nominacije / selekcije filma #45 za Croatian International Film Festival?
Izuzetno sam počašćen i zahvalan. Biti dio student films programa na Croatian International Film Festivalu za mene znači da priča o vojniku #45 može doći do još šire međunarodne publike. To je velika potvrda rada koji sam radio sam, iz svoje sobe, i motivacija da nastavim još hrabrije i ambicioznije.
