Predstavite se našim čitateljima. Ko ste i kako je započelo Vaše književno putovanje?
Moje ime je Emanuela Softić. Dolazim iz Srebrenika i već godinama pišem poeziju, prvenstveno iz potrebe da ono što osjećam pretvorim u riječi. Pisanje je za mene uvijek bilo mnogo više od hobija. To je bio moj način da razumijem sebe, ljude oko sebe i svijet u kojem živimo. Sve je počelo sasvim spontano, kroz nekoliko stihova napisanih u trenucima kada mi je bilo lakše pisati nego govoriti. Vremenom su se ti stihovi pretvorili u zbirku i tako je nastao “Suton ljudskosti”, moja prva knjiga.
Na Sajmu knjige u Tuzli predstavljate svoju knjigu. O kakvom djelu je riječ i šta čitatelji mogu očekivati?
“Suton ljudskosti” je zbirka poezije koja govori o čovjeku. O njegovim borbama, gubicima, usamljenosti, ljubavi, nepravdi, prolaznosti i svemu onome što često prešutimo. To nisu pjesme koje nude gotove odgovore, nego pozivaju čitatelja da zastane i zapita se gdje smo kao društvo izgubili ono najvažnije – ljudskost. Vjerujem da će se svako u barem jednom stihu pronaći.
Šta Vas je inspirisalo da napišete ovu knjigu?
Inspirisali su me ljudi i svakodnevni život. Često sam primjećivala koliko brzo prolazimo jedni pored drugih, koliko malo slušamo, a koliko brzo osuđujemo. Svaka pjesma nastala je iz nekog osjećaja, razgovora, događaja ili tišine koja je ostavila trag. Ova knjiga je zapravo skup svih pitanja koja sam godinama nosila u sebi.
Koju poruku želite prenijeti svojim čitateljima kroz ovo djelo?
Voljela bih da nakon posljednje stranice čitatelj ponese jednu jednostavnu misao – da nikada ne zaboravimo biti ljudi. U vremenu u kojem često jurimo za uspjehom, zaboravimo koliko vrijedi lijepa riječ, razumijevanje i empatija. Ako knjiga nekoga potakne da bude pažljiviji prema drugima ili prema sebi, smatrat ću da je ispunila svoju svrhu. Iako su moje promocije dokazale da je knjiga ispunila svrhu, želja mi je to pokazati i na ovom Sajmu knjige u Tuzli.
Ko je Vaša ciljna publika? Kome biste posebno preporučili ovu knjigu?
Iako je pišem iz perspektive mladog čovjeka, vjerujem da godine ovdje nisu važne. Knjigu bih preporučila svima koji vole poeziju, ali i onima koji možda misle da je ne vole. Namijenjena je svakome ko je barem jednom osjetio da ga život mijenja, da ga društvo razočara ili da u sebi nosi više pitanja nego odgovora.
Da li postoji dio knjige ili pjesma za koju ste posebno emotivno vezani i zašto?
Iskreno, teško mi je izdvojiti jednu pjesmu jer je svaka nastala u drugačijem periodu mog života i nosi dio mene. Ipak, posebno su mi drage one koje govore o ljudskosti, jer upravo po njima je knjiga dobila ime. Smatram da one najbolje predstavljaju ono što sam željela reći cijelim ovim djelom.
Kako vidite današnju književnu scenu u Bosni i Hercegovini i kakvu ulogu sajmovi knjiga imaju u promociji autora i kulture čitanja?
Mislim da Bosna i Hercegovina ima mnogo talentovanih autora koji imaju šta reći, ali često nemaju dovoljno prostora da dođu do publike. Zato su sajmovi knjiga izuzetno važni. Oni povezuju autore i čitatelje na jedan poseban način, stvaraju priliku za razgovor, razmjenu mišljenja i podsjećaju nas da knjiga još uvijek ima svoje mjesto u vremenu društvenih mreža i brzog sadržaja.
Šta za Vas znači gostovanje na Sajmu knjige u Tuzli i kakva su Vaša očekivanja od susreta s publikom?
Za mene je ovo velika čast i jedan od veoma dragih trenutaka dosadašnjeg rada. Posebno mi znači što svoju prvu knjigu predstavljam upravo u Tuzli, gradu koji ima bogatu kulturnu tradiciju. Najviše se radujem susretu s čitateljima, jer vjerujem da knjiga tek tada zaista počinje živjeti – kada iz ruku autora pređe u ruke nekoga ko će u njoj pronaći dio sebe.
Šta posjetioci mogu očekivati na Vašoj promociji? Hoće li biti razgovora s publikom, potpisivanja knjiga ili nekih posebnih sadržaja?
Posjetioce očekuje iskren razgovor o knjizi, njenom nastanku i temama koje obrađuje. Naravno, bit će prilike za druženje, razgovor sa mnom, postavljanje pitanja i potpisivanje primjeraka knjige. Voljela bih da promocija bude više od formalnog predstavljanja – da bude susret ljudi koje povezuju riječi.
Šta biste poručili mladim ljudima koji žele pisati, ali još uvijek nisu napravili prvi korak?
Rekla bih im da ne čekaju savršen trenutak jer on vjerovatno nikada neće doći. Pišite iskreno i ne razmišljajte odmah o tome hoće li se nekome svidjeti. Najvažnije je da ono što napišete bude Vaše. Svaki autor je jednom napisao svoju prvu rečenicu i upravo od nje sve počinje.
Za kraj, pozovite naše čitatelje da posjete Vašu promociju i Sajam knjige u Tuzli. Zašto ne bi trebali propustiti ovaj događaj?
Pozivam sve ljubitelje knjige da posjete Sajam knjige u Tuzli i da zajedno proslavimo ljepotu pisane riječi. Bit će mi veliko zadovoljstvo upoznati svakoga ko odluči doći, razgovarati o knjizi i podijeliti priče koje nas povezuju. Vjerujem da je svaka knjiga novi susret, a možda upravo “Suton ljudskosti” bude ona koja će u nekome ostaviti trag.
