U Tuzli već godinama postoji jedan poseban književni prostor koji ne traži tišinu, ukočene stolice ni distance između autora i publike. Književno-poetske večeri nazvane „Riverijade“ koje uređuje i vodi pisac Nihad Niho Mešić, poznat pod nadimkom River, postale su mjesto susreta poezije, muzike, glume i razgovora – mjesto gdje se književnost doživljava, a ne samo sluša. Kao autor, pisac i neumorni pokretač kulturnih događaja, River već godinama gradi drugačiji odnos prema književnosti – bliži ljudima, ličniji i iskreniji. Tim povodom naš sugovornik je bio Nihad Niho Mešić a pričali smo o nastanku Riverijada, pisanju, publici, društvenoj ulozi poezije i onome što nas još čeka.
Kultura Ba: Riverijada je u Tuzli postala prepoznatljiv književni događaj koji okuplja pjesnike, muzičare, glumce i publiku u neformalnoj atmosferi. Kako je nastala ideja za Riverijade i šta ti je od početka bilo važno da one budu drugačije od klasičnih književnih večeri?
Nihad: Već skoro dvadeset godina povremeno u Tuzli organiziram programe koji za cilj imaju susrete autora i autorica s publikom. Osnovna težnja bila je predstaviti sadržaj samog djela i vrijednost koju ono ima ili dobija u živoj interakciji s drugim ljudima. Pri tome mi je vrlo važno bilo da se čuje više ono što je napisano u pjesmi, priči ili romanu u odnosu na kritičke ili uvodničarske besjede s dojmovima o samom djelu, pogotovo što ponekad sam autor ostane u sjeni onih koji bi trebalo da predstave djelo, a u stvari više govore o samima sebi. Nadalje uštogljena ex cathedra atmosfera mi nikad nije bila simpatična. Ne mislim naime da je književno veče bolje ukoliko je dosadnije. Tako se krenulo s događanjima koja su imala nazive Ne moramo o politici, Knjigom te ljubim, Grupa Lucido vam predstavlja, a prije nekoliko godina stigla je i Riverijada.
Kultura Ba: Naziv Riverijada je, kako si jednom rekao, “bezobrazno” izveden iz tvog pseudonima River. Koliko je u tome bila šala, a koliko svjesna odluka da se napravi prepoznatljiv identitet i brend jednog kulturnog događaja?
Nihad: U vrijeme mog odrastanja i formiranja važilo je pravilo da si neodgojen ako ističeš sam sebe u prvi plan. U tom smislu donekle smatram i da se odluka da se nešto nazove po mom pseudonimu mogla smatrati “bezobraznom”. Ipak, u pravu si, u pozadini je bila intencija, donekle možda podsvjesna, da se krene s kulturnim dešavanjem koje će imati i neki moj lični pečat. Iako se radi o neformalnim programima, provjeravao sam postoji li nešto slično u smislu imena, da li ga je neko koristio ranije i u tom trenutku nisam našao ništa slično, što me ohrabrilo da nastavim, naravno uz pomoć prijateljica i prijatelja koji su bili spremni poigrati se sa mnom ili biti gosti. Prvi gost Riverijade koji nam je došao u Jazz Caffe Tuzla bio je Emir Sokolović iz Zenice, književnik koji organizuje već deset godina Međunarodni Festival u Zenici, Pero Živodraga Živkovića, a još duže slične programe pod nazivom Plava paleta. U muzičkom dijelu tada je nastupio rahmetli Hisam Jusufović Hiso, izvrstan muzičar.
Kultura Ba: Riverijade često spajaju poeziju, muziku i druženje bez stroge forme. Kako biraš goste i kako nastaje program jedne večeri – vodi li te više tema, emocija ili energija ljudi koji nastupaju?
Nihad: Svaka Riverijada je posebna. Ponekad imamo drage goste iz drugih bosanskohercegovačkih gradova ili susjednih država, uglavnom u okviru jugoslavenskog kulturnog prostora i tada im je posvećen značajan dio programa. Uglavnom se radi o prijateljima, umjetnicima koje sam upoznao na različitim dešavanjima ili festivalima koji su uvijek po nečemu specifični, zanimljivi i žele biti naši dragi gosti, na volonterskoj osnovi. U drugom dijelu programa nastupaju svi oni koji žele, a prisutni su na Riverijadi. U svemu tome dok vodim program nastojim potaći konciznost, izbaciti nepotrebne uvode i dobiti kao rezultat dinamičko kruženje energije s čestim bljeskovima kvalitetnog umjetničkog izraza. Povremeno imamo i tematske Riverijade, a bitan kvalitet jesu i emocije koje su nerijetko prisutne.
Kultura Ba: Autor si više knjiga, među kojima su Ne moramo o politici, Četveropis vremena, Dovoljno lud, Bauk, Hurmašice s čokoladom… Kada pogledaš unazad, koja knjiga ti je najbliža i za koju osjećaš da je najjače “dotakla” publiku – i zašto?
Nihad: Godine brzo prolaze, pa je i broj mojih samostalnih objavljenih knjiga stigao do 12. Naravno, sve su one dio mene i bitne su mi. Dovoljno lud je došla prva nakon odluke da ono što pišem objavljujem te je možda i najdraža. Naslov iskazuje poruku samom sebi da budem pomalo ili dovoljno lud, da ne budem uvijek isti, da budem otvoren prema svijetu, prirodi i ljudima. Ona je imala i tri izdanja u kratkom vremenskom periodu. U novije vrijeme najviše pohvala dobile su knjige Hurmašice s čokoladom i S Džemom koje su zapravo hommage mojim rahmetli roditeljima. Knjiga S Džemom mi je vrlo draga jer donosi, čini mi se, bitnu poruku o važnosti uključenosti starijih osoba u “normalne” životne tokove progovorivši protiv diskrimnacije na osnovu dobi. Značajan je i Bauk-Bogeyman, u izdanju Kulture snova iz Zagreba, višejezična knjiga koja donosi okupljene moje originalne zapise i prevode tih zapisa na desetak jezika.
Kultura Ba: Kroz svoje programe često se dotičeš i društveno važnih tema, poput večeri “Pjesničkom riječju protiv nasilja nad ženama”. Koliko ti je važno da književnost ima i društveno angažovanu ulogu, i gdje ti lično povlačiš granicu između poezije i aktivizma?
Nihad: Po mom mišljenju, književnost mora poticati humanost, solidarnost, razumijevanje, uključenost, ne smije biti jednostrana i izolacionistička. Nipošto ne smije biti huškačka, niti poticati nasilje bilo koje vrste. “Pjesničkom riječju protiv nasilja nad ženama” je upravo izraz važnosti reagiranja na situaciju u društvu, a nasilje nad ženama i djecom je nedopustivo. Na poticaj hrvatske spisateljice Lidije Puđak, kolega Mario Vranješ i ja smo prije desetak godina krenuli s organizacijom takvih programa u Tuzli i Tuzlanskom kantonu, uz pomoć sjajnih žena, kreativnih aktivistica i pjesnikinja poput Alme Omeragić, Majde Zukić, Selme Kopić, Minele Moranjkić, multimedijalnog umjetnika Branislava Lukića Luke i drugih da bi se angažiranom poezijom i književnošću stiglo do bitnih društvenih poruka. Trebalo je vremena dok su neki naučili da sadržaj ovih večeri nije jednak pjesmama o majci ili ženi koje treba štititi i voljeti što nije isključeno iz sadržaja ovakvih programa, nego o prilici da se na umjetnički način progovara o prevenciji nasilja, poebno nad ženama, uključujući i nasilje u porodici i femicid. Aktivizam treba da bude dio poezije i poezija dio aktivizma jer poezija život mora odražavati i nastojati uticati da bude bolji. U suprotnom je uloga umjetnosti besmislena ili svedena samo na estetiku, odnosno kič, ili još gore na poruke koje pozivaju na neravnopravnost ili opavdavanje nasilja, posebno prema ženama. Osim toga, važno mi je da teme budu raznovrsne, da različiti pogledi na život i umjetnost budu, kao što, nadam se i jesu, dio mog bića, a takva viđenja želim i prezentirati putem onoga što pišem ili javno govorim.
Kultura Ba: Prošle godine je objavljena tvoja knjiga „Ljubav na bosanski način“. Šta za tebe znači “ljubav na bosanski način” i šta želiš da čitalac ponese sa sobom kada zatvori posljednju stranicu?
Nihad: Ljubav na bosanski način je nastala kao zbirka priča ležernijeg karaktera posvećenih uglavnom romantičnoj ljubavi. Junaci ipak, nisu, kao u većini nekadašnjih “ljubavnih vikend romana” Jennifer i Alejandro, nego Sejfo, Stanislava, Hrvoje ili Senada. Ipak, u knjizi imamo i priče iz porodičnog života u kojima su toplina doma, zajednički objedi, podrška roditelju ili prijatelju sinonimi za ljubav. U knjizi je i jedna priča koja će biti osnovica za roman u nastajanju. Nadam se da će biti dovoljno volje i želje da se istraje u radu jer mi se često čini da sam lijen, mada me rezultati, makar kvantitativni, uvjeravaju da nije baš uvijek tako. Bilo bi mi drago da čitateljica ili čitatelj ima osjećaj topline u grudima kad završi s čitanjem knjige negdje na plaži Panonskih jezera.
Kultura Ba: Nakon dugo godina pauze u Tuzli je ponovo pokrenut Sajam Knjige, tvoje „Riverijade“ su sve posjećenije, knjige se ponovo kupuju kao rođendanski pokloni. Kakva je budućnost knjige, da li će ustuknuti pred novim medijima ili će opstati i ostati? Šta nam je činiti da pomognemo knjizi da opstane?
Nihad: Iza nas su već dva sajma knjige u Tuzli nakon obnavljanja, radi se o vrlo uspješnom poduhvatu na kojem sam i sam učestvovao, predstavljajući skupa s kolegama, uključujući naše goste iz Hrvatskog književnog društva Valeria Orlića, Anđelku Korčulanić i Srđana Duhovića, zbornik Riverijade u Tuzli 2024. i predstavljajući kolege Jagodu Iličić i Jakuba Selimovića 2025. Bilo mi je drago što su i moje knjige bile prisutne na štandu Društva Littera Salinea. Sajmovi su bili odlično posjećeni, knjige su stigle do čitalaca. Ipak, čitanje knjiga moramo promovirati. Ne smijemo previše prilagođavati književnost današnjim ukusima, klasici moraju biti dio lektira, od kojih neke moraju biti obavezne. Promocija umjetnosti i književnosti mora biti zadatak svih obrazovanih ljudi ukoliko želimo da nove generacije imaju priliku da saznaju i osjete više od površnih sažetaka ili digitalnih umjetničkih izričaja koji ne smiju trajati duže od jedne minute. Ponekad vidim da su i ne više tako mladim ljudima nepoznati neki izrazi iz našeg jezika jer ih nikad nisu čuli ili pročitali. Svima nam se truditi više ukoliko ne želimo da se, osim fizičkih, nastavi i zakržljavanje umnih sposobnosti ljudi. Knjiga ima budućnost, kako u izvornom štampanom obliku, tako i u obliku elektronskih, ali i zvučnih knjiga. Posebno su zato važni programi u kojima i mladi mogu da čuju, vide i osjete sadržaje kojima nisu bomboardirani neprestano.
Kultura Ba: Tvoji planovi za ovu novu 2026. godinu?
Nihad: Dok smo se okrenuli januar je već prošao, već smo imali Riverijadu na kojem se sjajno predstavila Tanja Mulavdić, sudjelovao sam u promociji knjiga Amile Zonić i Jakuba Selimovića u Sarajevu. Pojavila se i knjiga putopisnih memoara Zapisi iz sepeta, moje sestre Enise Mešić na koju sam vrlo ponosan. Do kraja godine nastavit ćemo s Riverijadama, već su dogovorena gostovanja autora iz Sarajeva, Novog Sada, Beograda, Maribora, Rijeke, a i ja planiram gostovanja u BiH i zemljama regiona kako se to sada kaže. Trebala bi biti objavljena i moja sretna, 13. knjiga. Ponovo je riječ o poeziji. Nastojat ću doprinijeti i radu udruženja čiji sam član, poput pomenutog Littera Salinea, ali i Društva pisaca u BiH, Udruženja bosanskih umjetnika ili Grupe Lucido. Što reče učitelj u filmu Zdravka Šotre u tumačenju Dragana Nikolića “Idemo dalje”.
Kultura Ba
