Deveti mart označava mnogo stvari kroz historiju; Dan Barbika, Dan prelaženja preko stvari koje nas muče, pa čak i vjenčanje poznatog generala Napoleona Bonapartea, ali mi želimo da izdvojimo jednog čovjeka. Čovjeka koji je dao godine života svom sportu, čovjeka koji se proslavio svojim umom na više načina, a glavni način je bio njegov natprirodni talent igranja šaha.
Bobby Fischer, rođen je 9. Marta 1943. u Chicagu, država Illinois. Njegova samohrana majka Regina Wender Fischer je radila više poslova kako bi othranila njega i njegovu sestru Joan Fischer. Radila je sve što može kako bi preživjeli u tadašnjem okrutnom svijetu protiv kojeg se borila kao politički aktivist.
Kada je neko rođen da nešto radi, to se često pokaže jako rano. Mozart je počeo da svira klavir sa tri godine, Beethoven sa pet, a Bobby Fischer je prvi put gurnuo svog pijuna naprijed sa šest godina, nakon što su sestra i on kupili šah u prodavnici slatkiša. Sestri je šah ubrzo dosadio, majka nije imala vremena da igra, preostalo mu je da igra protiv buduće legende i šampiona šaha – protiv samog sebe. Ogromnu količinu vremena trošio je na igranje šaha. Toliko vremena da se čak njegova majka počela brinuti za njega, jer se izolovao od svijeta i sam živio u svijetu šaha.
Odlučila ga je poslati na šahovsku simultanku koju je održavao prethodni škotski šampion Max Pavey. Bobby se borio sa Paveyem 15 minuta, što je impresivno za mladog dječaka, nešto što većina ljudi ne bi uspjela da uradi. Bobby Fischer je po prvi put svjedočio tome da postoje različiti stepeni ove igre. Moguće je da je taj gubitak potpalio vatru u njemu koja se nije ugasila do same Fischerove penzije 1975. godine ili čak do njegove smrti 2008. godine.
Prije nego što je napustio šahovsku scenu, priredio je svim ljubiteljima šaha legendarni meč protiv sovjetskog šahiste Borisa Spasskog. Meč za titulu svjetskog prvaka odigran je u Reykjaviku 1972. godine. Ovaj meč koji nije samo odlučivao o tome ko je bolji između njih dvojice. U očima svijeta bio je simboličan duel između Sjedinjenih Američkih Država i Sovjetskog Saveza, odnosno sukob ideologija koji je obilježio vrijeme Hladnog rata. Prosječni čovjek može samo da zamisli količinu pritiska koja je obarala glave ova dva igrača. Nije samo svijet promatrao ova dva igrača, gledala ih je historija.
Na početku ovog obračuna, izgledalo je kao da je Fischer bio pod većim utjecajem nervoze. Počinio je nekarakterističnu grešku, koja je dozvolila Spasskom da ironično “kapitalizira” i preuzme vodstvo. Na drugi meč Fischer se nije ni pojavio, neki misle da su to bili živci, da ga je strah paralizirao, dok neki smatraju da je to bio šahovski potez koji nije bio napravljen na ploči, nego izvan nje.
Ipak, od treće partije nadalje Fischer je počeo pokazivati svoju pravu snagu. Njegov agresivni stil igre i duboko razumijevanje šaha omogućili su mu da preokrene tok meča. Fischer je prestao da bude skroman, koristio je sve trikove koje je naučio tokom svih godina provedenih gledajući u te crno-bijele figure. Na kraju je pobijedio Spasskog i postao prvi američki svjetski prvak u šahu nakon više od dvije decenije sovjetske dominacije. Time je Fischer postao globalna sportska i kulturna ikona.
Ipak, njegov kasniji život bio je mnogo složeniji. Fischer se postepeno povukao iz javnosti i šahovskog svijeta, a njegove političke i društvene izjave često su izazivale kontroverze i kritike. Bez obzira na to, njegov uticaj na šah ostao je ogroman. Mnogi šahovski stručnjaci i danas smatraju da je Bobby Fischer zauvijek promijenio način na koji se šah igra, proučava i razumije.
Ensar Pašić
