“Ljudi ne posjeduju ideje, ideje posjeduju ljude” je citat od Carl Junga koji sugeriše da moćne ideje po kojima ljudi žive, preuzmu kontrolu nad čovjekom. Preuzmu njihov život, njihovo razmišljanje, što često dovede do situacije u kojoj ideja nikad ne postane nešto konkretno. Zauvijek ostaje ideja.
U knjizi “Zli dusi”, Fjodor Dostojevski je rekao sličnu stvar kroz svoj detaljni, često zbunjujući način pisanja. Prikazao nam je različite ljude sa različitim idejama i svi su vodili unutarnji sukob sa njima. Neki od njih su patili zato što nisu ništa poduzimali dok su drugi patili zato što jesu nešto poduzimali. Imamo i ljude koji su patili zato što su pokušavali da realizuju svoje ideje ali njihova ljudskost ih je kočila. Činilo se kao da je svaka osoba sa nekom moćnom idejom patila u individualnom smislu.
Pokušat ću zadržati što više od konkretne priče za sebe zato što želim da čitalac pročita knjigu za sebe i formira svoja mišljenja uz ovaj članak kao temelj. Jedan od ljudi koji su patili je bio čovjek sa dobrom reputacijom, sa poštovanjem u književnom i misaonom svijetu. Ali istina je da to poštovanje nije s ničim zaslužio. Najavljivao je djela koja nikad nisu došla, davao je obećanja koja nikad nisu ispunjena.
Nije nikad spoznao ovu činjenicu i nastavio je da živi sa svojim potencijalnim ili hipotetičkim idejama i ostvarenjima. Nije ništa poduzeo i njegova kazna je bila činjenica da se uvijek osjećao kao da ne zaslužuje svoje pohvale.
Druga osoba o kojoj ću pričati je osoba sa radikalnom idejom o životu i smrti. Ideja o moći, smatranjem sebe iznad ostalih ljudi, ideja koja nam je poznata iz Zločina i kazne. On je skoro izgubio um zbog svoje ideje sve dok je nije ispunio, i njegova ideja je bila istovremeno i njegov kraj.
Dvije osobe. Jedna nije ništa uradila i bila je nesretna, druga jest nešto uradila i doživjela je nesretan kraj. Također imamo treću osobu, osoba čija je ideja imala utjecaj na sve ljude osim njega. Za razliku od prethodnih on je mnogo više vremena provodio oživljavajući svoju ideju za razliku od razmišljanja o njoj i načina na koje može da ne uspije. On je doživio mnogo veći uspjeh u usporedbi, iako njegova ideja nije bila najbolja.
U knjizi upoznajemo dvije vrste ljudi: ljudi koji su paralizirani svojim idejama i ljude čije kretanje, razmišljanje i govor služi samo njihovoj ideji, zbog čega dobijemo loše ideje koje su žive i hodaju kroz svijet i dobre ideje koje nikad ne napuste svoj prag.
