Predstavite se našim čitateljima. Ko ste i kako je započelo Vaše književno putovanje?
Moje ime je Alija Prošić. Pišem jer vjerujem da književnost može sačuvati ono što vrijeme pokušava izbrisati – sjećanja, emocije i ljudske sudbine. Oduvijek su me zanimale priče koje nose dublju poruku, a posebno one koje govore o ljudima koji su ostali bez glasa ili čija su iskustva ostala nedovoljno ispričana.
Roman Ahmedova tišina moj je prvijenac, nastao iz potrebe da kroz književnost dam doprinos kulturi sjećanja na rat u Bosni i Hercegovini i genocid u Srebrenici. Pisanje ove knjige za mene nije bilo samo stvaralački proces, nego i lična odgovornost prema istini i prema generacijama koje dolaze.
Na Sajmu knjige u Tuzli predstavljate svoju knjigu. O kakvom djelu je riječ i šta čitatelji mogu očekivati?
Ahmedova tišina je roman koji prati životni put mladog Ahmeda, od bezbrižnog djetinjstva do tragedije koju donosi rat. Kroz njegovu sudbinu i sudbine ljudi koji ga okružuju, čitatelji prolaze kroz priču o gubitku, ljubavi, prijateljstvu, strahu, nadi i ljudskom dostojanstvu.
Posebnost romana ogleda se u njegovoj strukturi. Sastoji se od šest poglavlja, a svako nosi ime jednog od likova. Priča nije ispričana iz samo jedne perspektive – svaki lik donosi vlastito viđenje događaja, vlastite emocije i vlastitu istinu. Tek kada se svi ti glasovi spoje, nastaje cjelovita slika Ahmedove sudbine.
Čitatelji mogu očekivati emotivnu, iskrenu i snažnu priču koja ne govori samo o prošlosti, nego postavlja pitanja koja su važna i danas.
Šta Vas je inspirisalo da napišete ovu knjigu?
Najveća inspiracija bila je potreba da se očuva sjećanje na ljude čiji su životi zauvijek promijenjeni ratom. Vrijeme prolazi, ali odgovornost da govorimo o istini ostaje.
Želio sam napisati roman koji neće biti samo historijska priča, nego prije svega priča o čovjeku. O jednom mladiću koji je imao snove, porodicu i planove za budućnost, a kojem je rat sve oduzeo.
Pisanje je za mene bilo način da pokažem kako iza svake statistike postoji ime, lice i život koji zaslužuje da bude zapamćen.
Koju poruku želite prenijeti svojim čitateljima kroz ovo djelo?
Volio bih da čitatelji nakon posljednje stranice shvate koliko su mir, sloboda i ljudsko dostojanstvo dragocjeni. Ova knjiga nije napisana da bi širila mržnju niti da bi produbljivala podjele. Naprotiv, njena poruka jeste da se istina mora čuvati upravo zato da se zlo nikada i nikome ne ponovi. Sjećanje nije teret prošlosti, nego odgovornost prema budućnosti.
Ko je Vaša ciljna publika? Kome biste posebno preporučili ovu knjigu?
Vjerujem da je ovo knjiga za svakoga ko želi razumjeti ljudsku stranu rata, bez obzira na godine ili nacionalnu pripadnost. Posebno bih je preporučio mladim ljudima koji rat nisu doživjeli. Oni imaju pravo upoznati prošlost kroz književnost, ne samo kroz historijske činjenice. Knjiga može biti most između generacija i podsjetnik da mir nikada ne smijemo uzimati zdravo za gotovo.
Da li postoji dio knjige ili lik za koji ste posebno emotivno vezani i zašto?
Naravno da je Ahmed lik za kojeg sam najviše vezan. Njegova tišina nije znak slabosti, nego simbol svega što se ponekad ne može izgovoriti riječima.
Međutim, jednako su mi važni i ostali likovi. Svako od njih nosi svoj teret, svoju bol i svoje viđenje događaja. Upravo njihove različite perspektive pokazuju da nijedna tragedija ne pogađa samo jednog čovjeka, nego cijele porodice i zajednice.
Kako vidite današnju književnu scenu u Bosni i Hercegovini i kakvu ulogu sajmovi knjiga imaju u promociji autora i kulture čitanja?
Bosna i Hercegovina ima mnogo talentovanih autora, ali često nedostaje prostora da njihova djela dođu do šire publike. Sajmovi knjiga zato imaju izuzetno važnu ulogu. Oni nisu samo mjesta prodaje knjiga, nego mjesta susreta autora i čitatelja, razmjene ideja i promocije kulture čitanja. Upravo u neposrednom razgovoru knjiga dobija novu dimenziju.
Šta za Vas znači gostovanje na Sajmu knjige u Tuzli i kakva su Vaša očekivanja od susreta s publikom?
Velika mi je čast što će Ahmedova tišina biti predstavljena na Sajmu knjige u Tuzli. Nakon uspješnih promocija u Augsburgu i Bihaću, knjiga je predstavljena i u više bosanskohercegovačkih klubova na području Njemačke i Austrije. Svaki od tih susreta pokazao mi je koliko postoji interes za književnost koja njeguje kulturu sjećanja i otvara prostor za razgovor o važnim temama. Zato se posebno radujem susretu s publikom u Tuzli. Vjerujem da upravo razgovori s čitateljima daju knjizi njen puni smisao i da svako novo predstavljanje donosi nova razmišljanja, pitanja i emocije koje ostaju dugo nakon završetka promocije.
Šta posjetioci mogu očekivati na Vašoj promociji? Hoće li biti razgovora s publikom, potpisivanja knjiga ili nekih posebnih sadržaja?
Posjetioci mogu očekivati otvoren i iskren razgovor o nastanku romana, njegovim temama i porukama koje nosi. Naravno, bit će prilike za pitanja, razgovor s publikom i potpisivanje knjiga. Smatram da upravo takvi neposredni susreti ostavljaju najljepši utisak, jer omogućavaju razmjenu mišljenja i emocija koje knjiga budi.
Šta biste poručili mladim ljudima koji žele pisati, ali još uvijek nisu napravili prvi korak?
Najvažnije je napraviti upravo taj prvi korak. Nijedna knjiga nije nastala odjednom – nastajala je riječ po riječ, stranica po stranica. Ne treba čekati savršen trenutak niti se plašiti grešaka. Pisanje traži iskrenost, strpljenje i upornost. Ako imate priču koju nosite u sebi, napišite je.
Za kraj, pozovite naše čitatelje da posjete Vašu promociju i Sajam knjige u Tuzli. Zašto ne bi trebali propustiti ovaj događaj?
Od srca pozivam sve ljubitelje knjige da posjete Sajam knjige u Tuzli i budu dio manifestacije koja slavi pisanu riječ, susrete i razmjenu ideja. Na promociju dolazim iz Augsburga, prelazeći gotovo 950 kilometara kako bih predstavio Ahmedovu tišinu i razgovarao s čitateljima. Volio bih da upravo taj put bude mali podsticaj svima koji su mnogo bliže Tuzli da odvoje dio svog vremena i pređu znatno kraći put kako bi posjetili Sajam knjige i podržali autore, knjigu i kulturu čitanja. Bit će mi veliko zadovoljstvo da se upoznamo, razgovaramo o Ahmedovoj tišini, književnosti, kulturi sjećanja i svemu što knjige mogu pokrenuti u čovjeku. Vjerujem da svaka dobra knjiga započinje razgovor koji traje mnogo duže od samog čitanja. Nadam se da ćemo upravo takav razgovor zajedno započeti u Tuzli.
