Predstavite se našim čitateljima. Ko ste i kako je započelo Vaše književno putovanje?
Ja sam Enisa Alibalić, novinarka i spisateljica iz Tuzle. Moje književno putovanje, ono javno i objavljivano, počelo je prije četiri godine kada je svjetlost dana ugledala moja prva knjiga „Namaste kažem“ iako sam pisala decenijama prije, ali za sebe. Imala sam potrebu da svoje emocije, doživljaje, ideje i misli zapišem i sačuvam, a onda se na to nadogradila ideja da svi ti tekstovi postanu knjiga. Sjajan odgovor publike, divne promocije i druženja, novi zapisi i do danas to putovanje broji tri knjige. Uz „Namaste kažem“, tu su još „Mjesečev kamen“ i „More, hvala ti“.
Na Sajmu knjige u Tuzli predstavljate svoju knjigu. O kakvom djelu je riječ i šta čitatelji mogu očekivati?
Na Sajmu knjige predstavljam svoje tri knjige objavljene u protekle četiri godine. Riječ je o djelima koja se nadovezuju jedna na drugo iako nemaju radnju i priču, već zaključke i osvrte.
Sve su nastaleiz potrebe da se život, emocije i iskustva pretoče u riječi i kroz njih pronađe put prema sebi. U osnovi „Namaste kažem“ se nalazi jednostavna ideja: put prema kvalitetnijem i svjesnijem životu počinje onda kada se usudimo iskreno pogledati u sebe. Mjesečev kamen je knjiga razgovora sa sobom, kontemplacije i osvještavanja. Ljude i ljudske emocije prikazuje bez potrebe da ih uljepšava ili osuđuje.
U središtu knjige nalazi se svakodnevni život – nesavršen, nepredvidiv, ponekad težak, a istovremeno dragocjen. More, hvala ti moja je treća knjiga i svojevrsna hronologija jednog ličnog sazrijevanja. Njome se prirodno nastavlja put započet knjigama Namaste kažem i Mjesečev kamen, ali iz perspektive mene koja sam prošla još jedan dio puta prema sebi. Nadam se da će čitatelji, kada pročitaju i dok čitaju ove knjige, pokušati da ono što nam se događa ne posmatraju samo kao niz dobrih ili loših iskustava, nego kao prostor iz kojeg možemo učiti i sazrijevati.
Šta Vas je inspirisalo da napišete ovu knjigu?
Inspiracija je uvijek život, svakodnevnica, susreti s ljudima, odnosi sa njima i sa samom sobom, emocije koje svi mi imamo, ali često ne znamo šta da radimo kada se pojave, događaji koji nas prate kroz život, a koje smo planirali ili nismo, jednostavno mi sa sobom, mi sa drugima, mi sa životom i kako to preživjeti, nadživjeti i postići sklad i mir.
Koju poruku želite prenijeti svojim čitateljima kroz ovo djelo?
Kroz svoja djela uvijek nosim viziju unutarnjeg mira, života u slobodi i širini, vrednovanja svakog momenta kao važnog i neponovljivog, ideju da ne trebamo čekati da se život smiri da bismo mi bili u miru, niti očekivati da uvijek i sve bude kako bismo htjeli, ali da ipak ponešto od toga može biti, da je život lijep i surov, ali da, ako znamo gledati svjesno i biti prisutni, on može biti prihvatljiv, pa čak većim dijelom predivan.
Ko je Vaša ciljna publika? Kome biste posebno preporučili ovu knjigu?
Ciljanu publiku nemam iako treba neke malo zrelosti da bi se razumjelo ono o čemu pišem ne zato što se pisano neshvatljivo, čak suprotno riječi kojima se koristim su veoma jednostavne, ali ipak za neke lekcije treba životnog iskustva i da biste ih naučili i da biste ih shvatili. Knjigu preporučujem svima koje zanima odnos sa samima sobom, sa drugim ljudima, sa životom, koji su spremni zaroniti duboko u sebe i iznjedriti najbolje na površinu, a najgore očistiti ili prihvatiti. Knjigu, koliko do sada znam, rado čitaju osobe koje su odlučile da je rad na sebi najvažniji posao koji možemo imati na ovom svijetu.
Da li postoji dio knjige ili lik za koji ste posebno emotivno vezani i zašto?
Moje knjige nisu romani, niti ih čine priče. Svi tekstovi su zasnovani na nekom mom životnom iskustvu i posebno me raduje kada se vratim na neke od tih situacija i shvatim da sam ih prevazišla, naučila i zatvorila to poglavlje. Otkriće je i kad shvatim da neke obrasce i uvjerenja još nosim sa sobom, pa mi je to putokaz u kojem smjeru ići dalje. Emotivno sam vezana za zahvalnost kojom knjiga obiluje, momentima uvida koji su malo pomalo mijenjali moj život i mene.
Kako vidite današnju književnu scenu u Bosni i Hercegovini i kakvu ulogu sajmovi knjiga imaju u promociji autora i kulture čitanja?
Književna scena u Bosni i Hercegovini je bogata talentovanim piscima, ali i mnogim već istaknutim. S obzirom na to da se u kulturu ulaže jako malo, pa tako i u književno stvaralaštvo, svaki vid promocije je važan. Sajmovi knjige naročito, jer omogućavaju piscima da se predstave široj publici nego što je samo njihova, da upoznaju kolege, da se umreže, da pronađu nove vidove djelovanja i druženja, a sve to vodi novom stvaralaštvu. Ovime se gradi i kultura čitanja koja je od izuzetnog značaja za sve generacije.
Šta za Vas znači gostovanje na Sajmu knjige u Tuzli i kakva su Vaša očekivanja od susreta s publikom?
Sajam knjige u Tuzli je izrastao u jednu divnu manifestaciju od koje očekujem da mi otvori vrata, a ja da ponudim ono što kao pisac imam, moje pisanje, moje knjige, moje ideje i vizije književnosti. Očekujem da upoznam nove ljude koji će željeti čitati moje knjige i neopisivo se radujem novim utiscima.
Šta posjetioci mogu očekivati na Vašoj promociji? Hoće li biti razgovora s publikom, potpisivanja knjiga ili nekih posebnih sadržaja?
Moje dosadašnje promocije uvijek su bile kombinacija razgovora sa mnom i mene sa publikom. Volim tu intrerakciju. Nisam ljubitelj čitanja recenzija na promocijama, već opuštenog druženja u kojem će svako postaviti pitanje koje ima i dobiti odgovor. Knjige ne pripadaju autoru nakon što ih napiše, čitatelji joj daju dubinu i značenje, a dio toga se otkriva baš na ovakvim druženjima. Uvijek se radujem potpisivanju i trudim da svako dobije posvetu za koju me inspirisala osoba koja je došla da kupi knjigu. Ukoliko stignem, možda bude i nekih iznenađenja. Vidjećemo.
Šta biste poručili mladim ljudima koji žele pisati, ali još uvijek nisu napravili prvi korak?
Život je prekratak da ne bismo radili ono od čega igra naše srce. Ako je to pisanje, pišite. Ne trebate ničiju dozvolu. Samo krenite. Hrabro i odvažno. Ne mislite o milionskim tiražima i zaradi, jer pisanje nije profesija u kojoj ćete se lako obogatiti. Ne mislite o kritičarima i onima koji će vas hvaliti samo da bi vam laskali. Pišite, jer je ta potreba u vama toliko jaka da mora izaći. Gdje ima ljubavi, ima i puta.
Za kraj, pozovite naše čitatelje da posjete Vašu promociju i Sajam knjige u Tuzli. Zašto ne bi trebali propustiti ovaj događaj?
Dođite da se upoznamo, da razgovaramo o svemu što nas muči ili raduje, da se prepoznamo i spoznamo. Ne znam zašto ne biste trebali propustiti ovaj događaj, ali se nadam da ćete vi znati zašto niste kada već dođete.
