Predstavite se našim čitateljima. Ko ste i kako je započelo Vaše književno putovanje?
Ja sam Admir Mešanović, autor romana Stijene i Vječni susret. Moje književno putovanje započelo je pisanjem romana Stijene, koji je objavljen 2025. godine. Taj roman donosi napetu priču smještenu u ratno vrijeme, ali u njegovom središtu nisu samo ratni događaji, nego prije svega ljudi — njihova ljubav, hrabrost, strahovi i teške odluke koje moraju donositi u neizvjesnim okolnostima.
Nakon toga nastao je roman Vječni susret, koji je otišao u potpuno drugačijem pravcu. Dok se Stijene bave čovjekom u vremenu velikih vanjskih iskušenja, Vječni susret više istražuje unutrašnji svijet čovjeka — njegove emocije, gubitke, promjene i potragu za vlastitim identitetom. U njemu sam spojio psihološku priču, historijski ambijent i elemente naučne fantastike.
Iako su romani različiti po temi i vremenu u kojem se odvijaju, povezuje ih ono što me kao autora najviše zanima — čovjek i njegovi izbori. Zanimaju me trenuci kada se osoba nađe pred velikim izazovima i način na koji je ta iskustva mijenjaju.
Za mene književnost nije samo pričanje događaja, nego pokušaj da se kroz priču dotaknu univerzalna pitanja: šta nas oblikuje, šta gubimo, šta pronalazimo i kako kroz život postajemo drugačiji ljudi.
Na Sajmu knjige u Tuzli predstavljate svoju knjigu. O kakvom djelu je riječ i šta čitatelji mogu očekivati?
Roman Vječni susret je priča koja spaja ljubav, historiju i elemente naučne fantastike, ali u svojoj suštini govori o čovjekovom unutrašnjem putovanju i potrazi za vlastitim identitetom.
Glavna junakinja Ada, nakon emotivnog gubitka i suočavanja s prošlošću, kroz neobično putovanje dolazi u srednjovjekovnu Bosnu, gdje se susreće s potpuno drugačijim svijetom, ljudima i životnim okolnostima. Međutim, njeno najvažnije putovanje nije ono kroz vrijeme, nego ono koje se odvija u njoj samoj.
Čitaoci mogu očekivati roman u kojem se prepliću avantura, historijski događaji, emocije i pitanja koja su bliska svakom čovjeku — kako pustiti prošlost, kako se nositi s gubitkom i kako pronaći snagu za novi početak.
Iako roman ima elemente fantastike, njegov glavni fokus ostaje čovjek. Vremensko putovanje samo je okvir kroz koji se istražuju ljubav, sazrijevanje i promjena. Volio bih da čitaoci u Adinoj priči pronađu nešto svoje, jer svako od nas u nekom trenutku života mora preći vlastitu granicu i napraviti svoj unutrašnji korak naprijed.
Šta Vas je inspirisalo da napišete ovu knjigu?
Ideja za roman Vječni susret nastala je iz razmišljanja o tome koliko snažno prošlost može uticati na čovjeka i koliko je teško pustiti nešto što nam je bilo važno. Zanimalo me pitanje: šta se dešava kada osoba ostane zarobljena u jednoj emociji i šta je potrebno da ponovo pronađe sebe.
Iz te ideje nastao je lik Ade — djevojke koja ne putuje samo kroz vrijeme, nego prije svega kroz vlastita osjećanja, strahove i spoznaje. Vremenska mašina u romanu nije nastala samo kao element fantastike, nego kao način da se unutrašnja promjena prikaže kroz stvarno putovanje.
Posebno me zanimalo spojiti savremeni pogled na život sa srednjovjekovnim svijetom, jer taj susret različitih vremena otvara pitanja o ljubavi, slobodi, položaju žene, izborima i tome koliko se čovjek mijenja kroz iskustva.
U konačnici, inspiracija nije bila samo priča o ljubavi, nego šire pitanje: kako čovjek pronađe snagu da izađe iz onoga što ga sputava i napravi prostor za novi početak.
Koju poruku želite prenijeti svojim čitateljima kroz ovo djelo?
Poruka koju bih volio da čitaoci ponesu iz romana Vječni susret jeste da nijedan gubitak ne mora biti kraj, nego može postati početak jednog novog razumijevanja sebe.
Često se u životu držimo onoga što smo izgubili, pokušavajući vratiti prošlost ili pronaći isti osjećaj koji smo nekada imali. Međutim, roman govori o tome da ponekad ne trebamo vratiti ono što je prošlo, nego dopustiti sebi da se promijenimo kroz to iskustvo.
Adino putovanje kroz vrijeme zapravo je putovanje prema unutrašnjoj slobodi. Ona ne pronalazi odgovore samo u svijetu oko sebe, nego u vlastitoj snazi da donosi odluke i prihvati novi početak.
Volio bih da čitaoci prepoznaju da je čovjek sposoban da se promijeni, da prevaziđe bol i da nakon teških perioda izađe snažniji. Nekada najvažniji susret u životu nije susret s drugom osobom, nego susret sa samim sobom.
Ko je Vaša ciljna publika? Kome biste posebno preporučili ovu knjigu?
Mislim da je Vječni susret roman koji može pronaći različite čitaoce, jer se bavi temama koje nisu ograničene na jednu generaciju ili jedan spol. Na površini je to priča o ljubavi, putovanju kroz vrijeme i historijskim događajima, ali u svojoj suštini govori o univerzalnim iskustvima — gubitku, promjeni, sazrijevanju i potrazi za vlastitim identitetom.
Posebno bih ga preporučio čitaocima koji vole priče u kojima se spajaju emocije, avantura i dublja pitanja o čovjeku. Može biti zanimljiv onima koji vole historijsku prozu i fantastiku, ali i onima koji u romanima traže psihološku dimenziju i razvoj likova.
Vjerujem da će se u Adinoj priči posebno prepoznati ljudi koji su nekada morali pustiti nešto važno u svom životu i pronaći novi put. Ipak, i muškarci i žene mogu pronaći nešto svoje u romanu, jer njegova glavna tema nije samo ljubav, nego način na koji nas životna iskustva mijenjaju.
Da li postoji dio knjige ili lik za koji ste posebno emotivno vezani i zašto?
Postoji više likova i trenutaka za koje sam emotivno vezan, ali posebno mjesto zauzimaju Ada, profesor Kol i Mudri Miron.
Ada mi je najbliža jer kroz nju cijeli roman govori o čovjekovoj unutrašnjoj promjeni. Ona nije junakinja koja nema slabosti, nego osoba koja kroz bol, sumnje i gubitke pronalazi novu snagu.
Profesor Kol mi je važan jer je pokretač cijelog procesa. On je čovjek koji otvara vrata promjene, ali ne prelazi put umjesto Ade. Njegova uloga me podsjeća na roditelja ili mentora koji usmjerava, štiti i daje slobodu tek onda kada osoba sazrije.
Posebno mi je drag i lik Mudrog Mirona, jer on predstavlja onu rijetku vrstu ljudi koji ne pokušavaju nekoga promijeniti silom, nego razumijevanjem. On sluša Adu, vidi njenu bol i pomaže joj da sama dođe do odgovora. Za mene je on spoj mudrosti, razuma i ljudske topline.
Ako je Kol onaj koji pokreće putovanje, Miron je onaj koji pomaže da Ada razumije zašto je na tom putovanju.
Zato su mi ova tri lika posebno važna — Ada kao osoba koja se mijenja, Kol kao onaj koji otvara mogućnost promjene, i Miron kao onaj koji joj pomaže da tu promjenu prihvati.
Kako vidite današnju književnu scenu u Bosni i Hercegovini i kakvu ulogu sajmovi knjiga imaju u promociji autora i kulture čitanja?
Književnu scenu u Bosni i Hercegovini vidim kao prostor koji ima mnogo kvalitetnih autora, različitih stilova i tema, ali i kao scenu kojoj je potrebna još veća vidljivost i podrška. Postoje ljudi koji stvaraju vrijedna djela, ali je put od napisanog rukopisa do čitaoca često izazovan.
Upravo zato sajmovi knjiga imaju veliku važnost. Oni nisu samo mjesta gdje se prodaju knjige, nego prostori susreta — između autora i čitalaca, između različitih generacija i različitih književnih iskustava. Takvi događaji daju priliku piscima da predstave svoj rad, ali i čitaocima da otkriju nove autore i knjige. Veliki sajmovi knjiga u BiH, poput Sarajevskog sajma knjiga, imaju važnu ulogu u povezivanju autora, izdavača i publike kroz promocije i književne programe.
Mislim da je posebno važno vratiti knjigu bliže ljudima, posebno mlađim generacijama. U vremenu kada mnogo sadržaja konzumiramo brzo i površno, knjiga i dalje nudi nešto drugačije — vrijeme za razmišljanje, emociju i dublji susret s idejama.
Sajam knjiga za autora nije samo prilika da predstavi svoje djelo, nego i podsjetnik da svaka knjiga zapravo svoj pravi život počinje tek kada dođe do čitaoca.
Šta za Vas znači gostovanje na Sajmu knjige u Tuzli i kakva su Vaša očekivanja od susreta s publikom?
Gostovanje na Sajmu knjige u Tuzli za mene predstavlja veliko zadovoljstvo i važan trenutak, jer knjiga svoj puni smisao dobija tek kada izađe iz ruku autora i pronađe put do čitalaca.
Posebno mi je važno što imam priliku predstaviti roman Vječni susret upravo kroz neposredan razgovor s publikom. Svaki čitalac u knjigu unosi vlastito iskustvo, emocije i pogled na svijet, pa su takvi susreti prilika da čujem kako su drugi doživjeli priču i likove koje sam stvarao.
Od publike očekujem prije svega otvoren razgovor i razmjenu utisaka. Volio bih da čitaoci u romanu ne vide samo priču o putovanju kroz vrijeme, nego i pitanja koja se tiču svih nas — ljubavi, gubitka, promjene i trenutaka kada moramo pronaći snagu da krenemo dalje.
Za mene je svaki susret s čitaocem na neki način nastavak romana. Autor završava pisanje knjige, ali čitalac joj daje novi život svojim doživljajem.
Šta posjetioci mogu očekivati na Vašoj promociji? Hoće li biti razgovora s publikom, potpisivanja knjiga ili nekih posebnih sadržaja?
Posjetioci mogu očekivati jednu opuštenu i otvorenu promociju, u kojoj neće biti samo predstavljanje romana Vječni susret, nego i razgovor o temama koje roman pokreće.
Bit će prilike da govorimo o nastanku knjige, ideji koja stoji iza priče, likovima i spoju ljubavi, historije i naučne fantastike koji čini ovaj roman. Posebno mi je važno da promocija ne bude samo jednosmjerna, nego da publika ima priliku postaviti pitanja, podijeliti svoje utiske i uključiti se u razgovor.
Nakon promocije bit će prilika i za druženje s čitaocima, potpisivanje knjiga i neposredan razgovor. Mislim da su upravo ti trenuci posebno vrijedni za autora, jer tada knjiga prelazi iz mog ličnog stvaralačkog prostora u iskustvo drugih ljudi.
Volio bih da posjetioci ne odu samo sa informacijom o romanu, nego s osjećajem da su upoznali priču, ali i čovjeka koji je tu priču stvarao.
Šta biste poručili mladim ljudima koji žele pisati, ali još uvijek nisu napravili prvi korak?
Mladim ljudima koji žele pisati poručio bih da ne čekaju savršen trenutak, jer on često nikada ne dođe. Najvažnije je napraviti prvi korak — zapisati prvu rečenicu, prvu ideju, prvi odlomak. Pisanje se ne razvija samo kroz inspiraciju, nego kroz upornost, rad i spremnost da učimo.
Mislim da svaki autor u početku ima sumnje i pitanja da li je ono što piše dovoljno dobro. Međutim, važno je dopustiti sebi da pokušate, jer se vlastiti glas pronalazi upravo kroz proces pisanja.
Također bih im poručio da budu iskreni prema sebi i svojim pričama. Ne treba pisati ono što je trenutno popularno, nego ono što zaista osjećaju i o čemu imaju potrebu govoriti.
Svaka knjiga jednom počinje kao samo jedna ideja ili jedna rečenica. Najteži je često prvi korak, ali bez njega nijedna priča nikada ne može pronaći svoj put do čitalaca.
Za kraj, pozovite naše čitatelje da posjete Vašu promociju i Sajam knjige u Tuzli. Zašto ne bi trebali propustiti ovaj događaj?
Pozvao bih sve ljubitelje knjige, ali i one koji možda tek traže svoju sljedeću priču, da posjete Sajam knjige u Tuzli i promociju romana Vječni susret.
Mislim da je vrijednost ovakvih događaja upravo u susretu — susretu autora i čitalaca, različitih priča i različitih pogleda na književnost. Na promociji ćemo razgovarati o romanu, njegovim likovima i temama koje su bliske svakom čovjeku: ljubavi, gubitku, promjeni i pronalaženju vlastitog puta.
Volio bih da čitaoci ne dođu samo da upoznaju jednu knjigu, nego da možda u toj knjizi pronađu i dio vlastitog iskustva.
Knjige nas često pronađu u pravom trenutku, a možda će Vječni susret nekome biti upravo takav susret — s jednom pričom, jednom emocijom ili čak sa samim sobom.
Sajam Knjige Tuzla 2026 – Od 23. do 27. Septembra 2026. godine – Hrvatski kulturni centar “Sveti Franjo” Tuzla!
Čekamo vas!
