Predstavite se našim čitateljima. Ko ste i kako je započelo Vaše književno putovanje?
Dolazim iz Tuzle. Iako sam po struci ekonomista koji svoju egzistenciju ostvaruje u realnom sektoru BiH, kreativna crta koju gajim u sebi odvela me je na put kreativnog stvaralaštva iz oblasti fotografije i izdavaštva, što je rezultiralo stvaranjem prirodnih publikacija, knjiga za djecu i fotomonografija historijske tematike o našem gradu. Autor sam osam izdanja u posljednjih šest godina, i to: fotomonografija na temu faune BiH – „Urbana dama – fenomen zimovališta sove male ušare u gradovima sjeverne Bosne i Hercegovine“, „Ptice Modraca“ i „Hutovo blato – šarena divljina Mediterana“.
Navedene knjige su plod mojih dugogodišnjih terenskih istraživanja lokaliteta na sjeveru BiH, jezera Modrac i Hutovog blata, gdje sam kroz spoj wildlife fotografije i literarnog izričaja prikazao jedinstveni svijet ptica u njihovom prirodnom staništu, stavljajući akcenat na promociju i zaštitu svakog od navedenih lokaliteta. „Sove“ i „Hutovo blato“ rađene su dvojezično, na bosanskom i engleskom jeziku, dok su „Ptice Modraca“ doživjele dva izdanja, predstavljajući pionirske wildlife publikacije u našoj zemlji.
Knjige koje slave dječiju maštu
Pored prirodnih publikacija, afinitet prema kreativnom pisanju ostvario sam i kroz dvije knjige dječije tematike, rađenih na osnovu ideja moje kćerke Ajše. „Blesmice – blesave pjesmice za cijelu porodicu“ i „Blistavi grad jednoroga“ predstavljaju knjige koje slave dječiju maštu, još neopterećenu tehnološkim utjecajem koji neminovno dočekuje naše klince, te donose humoristično-inspirativne pjesmice i priče ilustrativnog karaktera. Svi likovi u obje knjige nastali su u mašti moje kćerke. Pored ova dva djela, urađene su još dvije knjige dječije tematike koje čekaju da ugledaju svjetlo dana.
Na Sajmu knjige u Tuzli predstavljate svoju knjigu. O kakvom djelu je riječ i šta čitatelji mogu očekivati?
U fotomonografiji „Stara Tuzla – povratak u prošlost za svjetliju budućnost“-2. dio nastavljamo pratiti razvoj stare Tuzle, započet u prvoj knjizi, prvenstveno kroz fotografije koautora djela, gospodina Zorana Tarade koji je više od decenije revnosno prikupljao materijal o Tuzli na aukcijama širom svijeta, ali i niza drugih arhivskih dokumenata iz brojnih arhiva, muzeja, biblioteka i privatnih kolekcija širom Evrope i regije, prikupljenih za potrebe ove publikacije.
Pratimo dinamiku i dešavanja u gradu između dva svjetska rata, kao i sam Drugi svjetski rat. Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca je zaista veoma neobičan i možda manje istražen period u odnosu na druge periode prije i poslije. U tom vremenu postojale su izražene političke razmirice među narodima, gdje se mogu povući paralele s današnjim političkim prepucavanjima koja vladaju u regiji, uz jasnu poruku koju nam historija šalje – da se nikako ne možemo izvući iz začaranog kruga u koji smo davno upali. Tuzla je u tom periodu dodatno, u estetsko-graditeljskom smislu, prihvatila obrise novog arhitektonskog pravca „evropske moderne“, koji je tuzlanski arhitekta Bogdan Đukić izuzetno produktivno unio u grad kroz projekte zgrade općine, osnovnih škola Centar i Pazar, Sokolskog doma, Trobegove kafane (Lovac), Mosta s kipovima, zgrade kod Pozorišta i drugih objekata.
Historija nam ukazuje na greške
Kao najvažniju značajku perioda Kraljevine SHS izdvojio bih ogroman kreativni potencijal ostvaren kroz muzičke sastave i ansamble, tako da je Tuzla u vremenu između dva svjetska rata bila ponosni nosilac filharmonije, duvačkih orkestara, ansambala i raznih muzičkih grupa, mnogo više nego danas. Historija nam ukazuje na greške koje iznova ponavljamo i stalno nam pokazuje da su određene vrijednosti, poput kulture, saradnje i tolerancije, imperativ u svakom vremenu, bez obzira na napredak civilizacije.
Budući da je prva knjiga pobrala brojne simpatije naših sugrađana, kako u Tuzli tako i u inostranstvu, vjerujemo da će i ova knjiga postići isti efekat. Tome u prilog govori izuzetno bogata građa prikupljena za njenu izradu i velika količina obrađene literature jer je historija Tuzle izuzetno specifična, sadržajna i bogata. Uvjeren sam da će svaki čitatelj uživati u jedinstvenom čitalačkom doživljaju koji ovo djelo pruža.
Šta Vas je inspirisalo da napišete ovu knjigu?
Ideja da radim knjigu o Tuzli ponikla je iz srca Facebook grupe „Tuzla – povratak u prošlost“. Kao dugogodišnji član ove veoma plodne i konstruktivne grupe, nebrojeno puta sam ostao pozitivno šokiran i iznenađen sadržajem koji osnivač grupe, gospodin Zoran Tarade, već godinama pronalazi i objavljuje o našem gradu. Kvalitet grupe „Tuzla – povratak u prošlost“ je takav da već dugo vremena predstavlja najvažniji historijski izvor o našem gradu jer se na jednom mjestu, veoma pristupačno, mogu pronaći historijski zapisi, odlomci iz knjiga, tekstovi, nacrti, ukazi, te – što je najvažnije u ovim vizuelnim vremenima – razglednice i fotografije o tome kako je naš grad izgledao prije rušenja usljed tonjenja koje je prouzrokovalo industrijsko izluživanje slanice ispod grada.
U pitanju su fotografije i razglednice od kojih su mnoge unikatne i kao rariteti nalaze se isključivo u vlasništvu gospodina Tarade. Oduvijek mi se sviđalo to što se u ovoj grupi gajila kultura dijaloga, pisane riječi i stavljanje akcenta na edukativnu komponentu o gradu kroz stare fotogtrafije i razglednice.
Želja da se uradi knjiga o Tuzli
Iako sam odranije upoznat s „fenomenom“ tonjenja koji je našu gradsku jezgre uništio u drugoj polovini prošlog vijeka i u potpunosti promijenio njegovu fizionomiju, svaki put kada Zoran objavi sadržaj, ostanem oduševljen izgledom starih građevina i naselja prije rušenja. S obzirom na količinu i kvalitet materijala koji je Zoran postavio u grupu, javila mi se želja za knjigom o Tuzli obzirom da sam već usavršio izrade fotomonografija kao izazovnog vizuelnog koncepta storytellinga. Ispostavilo se da je i u Zoranu dugo vremena tinjala želja da se uradi knjiga o Tuzli.
Sentimenti su se poklopili i veoma brzo smo se dogovorili da uradimo knjigu, na našu i radost članova grupe „Tuzla – povratak u prošlost“, koji su nam zaista, od inicijalne ideje, bili ogroman vjetar u leđa da knjiga ugleda svjetlo dana. Smatram da su motivi da se radi na jednom ovakvom djelu zaista plemeniti i odražavaju istinsku ljubav prema svome gradu i želju da se, kroz upoznavanje s historijom svoga grada, upoznamo i sa sopstvenim identitetom.
Koju poruku želite prenijeti svojim čitateljima kroz ovo djelo?
Glavni motiv rada na knjizi jeste da vratimo staru Tuzlu s margina historijskih zapisa tamo gdje i pripada – u svakodnevnicu, svijest i srca svih sugrađana, kao simbol jedne lijepe, šarmantne i estetski dopadljive Tuzle kakva je nekada bila, te da edukujemo mlađe generacije o specifičnoj historiji njihovog grada, s ciljem da knjiga postane srce inicijative za revitalizaciju građevina koje su bile simboli ovoga grada, ali i drugih inicijativa za poboljšanje života u gradu.
Ovo ne govorim kao stručno lice iz oblasti arhitekture, to nisam, već kao esteta, jer se iz estetsko-funkcionalnih pobuda može mnogo toga uraditi, a kao primjer navodim i knjige koje smo uradili. Smatramo da time mnogo možemo dobiti kao grad u estetskom, kulturnom, administrativnom i turističkom smislu ali i kao pojedinci – jednostavno, koristi su nemjerljive.
Ko je Vaša ciljna publika? Kome biste posebno preporučili ovu knjigu?
Mnoge generacije naših sugrađana su rođene u Tuzli, školovale se, ostvarile egzistenciju, čak i emigrirale, a da se nisu upoznale s osnovnim značajkama svoga grada. Da ne spominjemo njihovu djecu i potomke koji ne poznaju ništa o rodnom gradu svojih roditelja. U školama nismo učili o staroj Tuzli, lijepom barokno-orijentalnom gradu koji nam je bio suđen, ali ga nismo dočekali jer je porušen usljed brutalne industrijske eksploatacije soli ispod grada. Znači, obrazovni sistem je u potpunosti podbacio. Knjiga je pogodna za sve uzraste jer se više ne smije desiti situacija da ne znamo kako je Tuzla izgledala prije 50-60 godina i koje okolnosti su dovele do uništenja i slično.
Da li postoji dio knjige ili lik za koji ste posebno emotivno vezani i zašto?
Istražujući za potrebe ove knjige, došao sam do saznanja da postoji jedna transgeneracijska sramota i osjećaj stida kod naših sugrađana zbog gubitka svoga grada. Tuzla je šezdesetih i sedamdesetih godina prošlog vijeka, na momente, izgledala kao bombardovan grad. Kompletna naselja, ulice, gradsko jezgro, zgrade od historijskog značaja – kulturni, zdravstveni, administrativni, turistički i objekti druge namjene – nestali su s mape ovoga grada, interno raseljavajući više od deset hiljada naših sugrađana. Taj osjećaj bespomoćnosti zbog gubitka kućnog praga, škola, mjesta za izlaske itd. učinio je da čitave generacije i dan-danas žale za svojim gradom u svome gradu i šire.
U Jugoslaviji nismo učili o značaju stare Tuzle jer je bilo normalno da zbog „višeg“ cilja iskopavanja rude soli i industrijalizacije zemlje žrtvujemo svoj grad, uz određenu jeftinu naknadu i novoformirane betonske blokove koji evidentno nikada nisu mogli kompenzirati nastali gubitak kučnog praga. Takav specifičan slučaj razaranja u mirnodopskom periodu karakterističan je samo za Tuzlu. Zamislite da su drugi gradovi doživjeli sudbinu Tuzle – zamislite da je centar Sarajeva nestao sedamdesetih godina zbog tonjenja: Akademija dramskih i likovnih umjetnosti, Vijećnica, Baščaršija – potonule. Kakve bi reperkusije izazvalo takvo razaranje? Ili Beograd, Zagreb, Rijeka, Split?
Posebno sam emotivno vezan za staru Tuzlu
Činjenica da je neko od jednog takvog potentnog grada napravio rudnik po cijenu njegovog nestanka, da je decenijama crpio slanicu ispod grada dok su iznad kuće, zgrade pucale dok su ljudi spavali u njima, za mene predstavlja jedan užasan primjer beskrupoloznog urbicida koji ne može biti opravdan ni sa koje vremenske distance.
Zaista, Tuzla je platila ogromnu cijenu napretka pet različitih režima, koju i danas plaća, i niti jedan drugi grad se nije našao u tako neravnopravnom položaju u odnosu na napredak bivše države kao što je bila Tuzla i kao što je i danas. Najviše mislim u graditeljsko-infrastrukturnom smislu, jer je izgubila esencijalno gradsko jezgro zbog rude soli.
Zbog toga sam posebno emotivno vezan za staru Tuzlu, iako je nisam dočekao, i emotivno sam vezan za cjelu trilogiju knjiga koje planiramo završitit do sljedeće godine bez stavljanja akcenta na određeno poglavlje. Želim svojim primjerom i primjerom ljudi koji žive van Tuzle dugo vremena a koji su nabavili knjigu, pokazati da je veza čovjeka i grada toliko čvrsta da je ne može prekiniti niti distanca, niti vrijeme niti samo fizičko uništenje grada.
Kako vidite današnju književnu scenu u Bosni i Hercegovini i kakvu ulogu sajmovi knjiga imaju u promociji autora i kulture čitanja?
Književna scena u Bosni i Hercegovini i danas živi, uprkos svim izazovima s kojima se suočava. Vjerujem da u našoj zemlji postoji mnogo talentovanih autora koji, vođeni ljubavlju prema pisanoj riječi, stvaraju djela koja zaslužuju mnogo veću pažnju nego što je često dobijaju. Pisati knjigu danas nije samo kreativni čin, već i izraz upornosti, strpljenja i vjere da će ono što ste stvarali godinama pronaći put do svojih čitalaca. Međutim, književni život često je opterećen ograničenim izdavačkim mogućnostima, nedovoljnom institucionalnom podrškom i sve manjom kulturom čitanja.
Zbog toga sajmovi knjiga imaju neprocjenjivu vrijednost. Oni nisu samo mjesta na kojima se kupuju knjige – oni su mjesta susreta emocija, ideja i ljudi. To su dani kada autor napokon vidi lice osobe koja je čitala njegove riječi, kada knjiga prestaje biti samo predmet na polici i postaje most između ljudi koji dijele istu ljubav prema znanju, historiji, umjetnosti i kulturi.
U vremenu kada živimo brzo i kada digitalni sadržaji sve više potiskuju naviku čitanja, knjiga ostaje jedan od rijetkih prostora u kojem čovjek može zastati, razmišljati i istinski osjetiti priču. Zato vjerujem da sajmovi knjiga imaju nezamjenjivu ulogu. Oni nas podsjećaju da kultura nije luksuz, već temelj svakog društva, a da je svaka pročitana knjiga mala pobjeda znanja nad zaboravom. Upravo zbog toga ovakve manifestacije treba njegovati i razvijati, jer one ne promovišu samo autore i njihova djela, već čuvaju naš identitet, našu historiju i ljubav prema pisanoj riječi.
Šta za Vas znači gostovanje na Sajmu knjige u Tuzli i kakva su Vaša očekivanja od susreta s publikom?
Prošle godine na Sajmu knjige u Tuzli, imao sam čast biti učesnik svih 5 dana Sajma i održati promociju naše fotomonografije „Stara Tuzla – povratak u prošlost za svjetliju budućnost“-1. dio koja je nadmašila sva moja očekivanja. Najveća nagrada nije bila prodaja knjiga, već razgovori s ljudima koji su u fotografijama pronalazili vlastite uspomene, ulice kojima su nekada hodali i dio identiteta koji su gotovo zaboravili. Tada shvatite da knjiga može biti mnogo više od publikacije – ona može postati čuvar kolektivnog sjećanja i most između prošlosti i budućih generacija.
Šta posjetioci mogu očekivati na Vašoj promociji? Hoće li biti razgovora s publikom, potpisivanja knjiga ili nekih posebnih sadržaja?
Promocija fotomonografije „Stara Tuzla – povratak u prošlost za svjetliju budućnost“– 2. dio će se održati prvi dan Sajma knjige 23.09.2026. godine. Kao promotor javlja se gospodin Ljubiša Veličković, direktor Muzeja istočne Bosne sa kojima imamo fantastičnu saradnju i koji su nam mnogo pomogli glede obezbijeđenja arhivskog materijala iz legata Dragiše Trifkovića. Taj materijal zauzima posebno mjesto u knjizi u što će se čitaoci ubrzo uvjeriti.
Šta biste poručili mladim ljudima koji žele pisati, ali još uvijek nisu napravili prvi korak?
Kada vam padne na pamet neka dobra ideja za koju osjetite da bi se mogla izroditi priča, pjesma ili druga ideja, zapišite je. Izdvojite se, uhvatite je na vrijeme prije nego je zaboravite i zapišite na papir ili neki drugi tehnološki gadget. Dopustite sebi da uplovite u svijet sopstvene mašte i kreacije gdje vas stvaralaštvo može odvesti na putovanje kojem se niste ni u snu nadali. Ne razmišljajte odmah o izdavačima, štampi, knjigama, to je proces koji mora sazriti u autoru. Otkjučajte svoj svijet kreacije i uživajte u takvoj jedinstvenoj privilegiji. To može djelovati kao usamljenički put u današnjici lišenoj humanističkih vrijednosti i spremnosti jednog društva da podrži kreativnost ali to je samo razlog više da kreativnost u nama bude pokretač pozitivnih tendencija u vašem životu.
Za kraj, pozovite naše čitatelje da posjete Vašu promociju i Sajam knjige u Tuzli. Zašto ne bi trebali propustiti ovaj događaj?
Pozivam sve ljubitelje knjige, historije i našeg zajedničkog kulturnog naslijeđa da posjete ovogodišnji Sajam knjige u Tuzli i budu dio jedne lijepe priče koja traje već treću godinu u kontinuitetu. Bit će mi veliko zadovoljstvo da se družimo, razgovaramo i zajedno prelistamo stranice prošlosti našeg grada.
Posebno vas pozivam na promociju fotomonografije „Stara Tuzla – povratak u prošlost za svjetliju budućnost“, 2. dio, u kojoj smo, zajedno sa koautorom Zoranom Taradom, godinama prikupljali rijetke fotografije, razglednice i dokumente kako bismo sačuvali dio identiteta Tuzle od zaborava. Ovo nije samo knjiga fotografija – to je putovanje kroz vrijeme, priča o ljudima, ulicama i događajima koji su oblikovali naš grad.
Vjerujem da će svako ko uzme ovu knjigu u ruke pronaći barem jednu fotografiju koja će probuditi uspomenu, jedno ime koje će ga vratiti u djetinjstvo ili jednu priču koja će ga podsjetiti koliko je važno čuvati vlastite korijene. Upravo zbog toga vrijedi doći na Sajam knjige – ne samo zbog knjiga, nego zbog susreta, razgovora i osjećaja da zajedno čuvamo ono što nas povezuje. Unaprijed se radujem našem susretu.
