Predstavite se našim čitateljima. Ko ste i kako je započelo Vaše književno putovanje?
Rođena sam u Derventi, gradu mog djetinjstva i mojih prvih životnih slika. Danas živim i stvaram u Švedskoj, ali korijeni svega što pišem ostali su vezani za mjesta, ljude i vrijednosti koje su me oblikovale.
Po obrazovanju sam diplomirani inženjer tehnologije i dizajna, a tokom osamnaest godina života i rada u Londonu bavila sam se edukacijom djece s autizmom i radila u području primijenjene umjetnosti. Kao Montessori učiteljica, kroz kreativne metode povezivala sam umjetnost, učenje i dječju maštu, vjerujući da svako dijete ima svoj jedinstveni način izražavanja.
Nakon profesionalnog rada s djecom, književnost je postala moj novi način komunikacije. Godine iskustva, susreti s djecom, njihova pitanja i način na koji doživljavaju svijet postali su nepresušan izvor inspiracije.
Moje književno stvaralaštvo za djecu i odrasle nastalo je iz potrebe da sačuvam ono najvažnije — vjeru u dobrotu, maštu i snagu riječi. Vjerujem da knjiga nije samo zbirka slova na papiru, nego prostor u kojem se susreću iskustvo, znanje i dječji svijet.
Danas kroz svoje knjige, scenski izraz, film i interaktivne promocije nastojim približiti književnost djeci na način koji ih poziva da budu aktivni učesnici, da postavljaju pitanja, stvaraju i vjeruju u vlastitu maštu.
Na Sajmu knjige u Tuzli predstavljate svoje knjige. O kakvim djelima je riječ i šta čitatelji mogu očekivati?
Na Sajmu knjige u Tuzli predstavit ću dvije knjige koje za mene čine jednu posebnu književnu cjelinu — stariju sestru „Prah Plavog leptira“ i mlađu sestru „Nestašni Plavi leptir“.
„Prah Plavog leptira“ je zbirka priča nastala iz mog djetinjstva, ali teme tih priča i danas pronalaze put do novih generacija. Knjiga je smještena u jedan sokak i govori o porodici, vrijednostima, kulturi, moralnim i obrazovnim elementima društva.
„Nestašni Plavi leptir“ je njena mlađa sestra. Ona je voljela čitati, ali nije znala pisati priče. Zato je pronašla svoj način izražavanja — počela je pisati pjesme. Inspiraciju je pronašla u pričama svoje starije sestre, a kada je stekla sigurnost, počela je stvarati vlastite stihove vođene svojom maštom.
Ove dvije knjige su dokaz da iz proze može nastati poezija, ali i da iz poezije mogu nastati nove priče.
Namijenjene su djeci od 5 do 105 godina, jer vjerujem da neke knjige ne poznaju granice godina — one pripadaju svima koji u sebi čuvaju radoznalost i dijete koje još uvijek zna sanjati.
Šta Vas je inspirisalo da napišete ove knjige?
Knjige za djecu mogu pisati samo oni koji imaju dijete u sebi. Odavno su plave vlasi zamijenile sjede, ali dijete u meni i dalje se buni i ima potrebu nešto reći.
U početku sam pisala poeziju za odrasle i objavila zbirku „Mašice okupane suzama“. Međutim, dolazak u svijet dječje književnosti otvorio je jedan novi prostor u meni.
Posebnu ulogu u nastanku zbirke „Nestašni Plavi leptir“ imao je moj urednik, gospodin i pisac za djecu Zejćir Hasić. Kada sam mu poslala prvih pet pjesama, rekao mi je:
„Dobre su, vrlo dobre, no nisi još zagrlila stihom dijete u sebi.“
Te riječi su ostale sa mnom. Ponavljala sam sebi: „Zagrli svoje dijete, Belma.“
Poslala sam novih pet pjesama i odgovor je bio:
„Počeli ste se grliti.“
A nakon sljedećih osam:
„Vaše dijete u vama je sretno.“
Tada sam shvatila da dječja književnost ne traži samo znanje pisanja, nego i iskrenu povezanost sa vlastitom maštom, nježnošću i radoznalošću.
Koju poruku želite prenijeti svojim čitateljima kroz ova djela?
Kada bih morala sažeti poruku svojih knjiga u jednu riječ, to bi bila ljubav.
Ali ljubav je mnogolika. To je ljubav prema sebi, roditeljima, braći i sestrama, prijateljima, učiteljima, prirodi, životinjama i planeti koju ćemo jednog dana ostaviti našoj djeci. Toliko je oblika ljubavi, a svaki od njih čini nas boljim ljudima.
Jednako snažnu poruku želim poslati i o vrijednosti knjige. Knjige nas ne uče samo da čitamo. One nas uče da razumijemo, osjećamo, razmišljamo i maštamo. Otvaraju nam vrata svijeta, ali nas istovremeno vraćaju i nama samima.
Sve je moguće izgubiti u životu — novac, imovinu, pa čak i neke ljude koje volimo. Ali stečeno znanje niko nam ne može oduzeti. Zato vjerujem da je znanje najveće bogatstvo koje čovjek može steći i najjače oružje koje nosi kroz život.
Zbog toga vjerujem da je knjiga jedan od najvrijednijih darova koje možemo pokloniti djetetu.
Ako moje priče i pjesme probude ljubav prema čitanju, potaknu jedno dijete da postavi pitanje, nacrta svoj svijet ili napiše svoju prvu priču ili pjesmu, znat ću da je Plavi leptir pronašao još jedno srce u kojem će nastaviti živjeti.
Ko je Vaša ciljna publika? Kome biste posebno preporučili svoje knjige?
Moje knjige prvenstveno su namijenjene djeci, ali vjerujem da nijedna dječja knjiga ne pripada samo djetetu. Ona pripada i roditeljima, bakama i djedovima, učiteljima, bibliotekarima i svima koji učestvuju u odrastanju jednog djeteta.
Često kažem da su odrasli korice svake dječje knjige. Dijete rijetko samo posegne za knjigom. Neko mu prvo mora otvoriti njene stranice i pokazati koliko čitanje može biti lijepo. Zato vjerujem da su roditelji, učitelji i odgajatelji prvi i najvažniji influenceri u životu jednog djeteta.
S posebnim zadovoljstvom preporučila bih obje knjige bibliotekama osnovnih škola. Veliku radost donijela mi je činjenica da su priče „Djevojčica i kiša“ i „Mala prodavačica“ iz knjige „Prah Plavog leptira“ od 2018. godine uvrštene u slobodni izbor lektire u Prvoj osnovnoj školi u Zavidovićima.
„Prah Plavog leptira“ i „Nestašni Plavi leptir“ nastale su s namjerom da ne završe posljednjom pročitanom stranicom. One su osmišljene tako da probude interakciju između teksta, ilustracije i dječje mašte.
Željela sam da priča ili pjesma budu samo prvi korak, a da dijete, nadahnuto pročitanim i viđenim, poželi napisati svoju priču, svoju pjesmu ili nacrtati svoj svijet.
Mislim da nema veće nagrade za jednog dječjeg pisca od trenutka kada dijete zatvori njegovu knjigu i poželi napisati svoju.
Da li postoji dio knjige ili lik za koji ste posebno emotivno vezani i zašto?
Teško je izdvojiti samo jedan dio, jer svaka priča i pjesma nose jedan trag mog života. Ipak, korijeni mog književnog puta vode me do pjesme „Babo“.
Iako ova pjesma nije dio zbirki „Prah Plavog leptira“ i „Nestašni Plavi leptir“, ona za mene ima posebno mjesto. Upravo s njom sam se, nakon dugog životnog puta, prije deset godina vratila svom književnom peru.
Pjesma govori o jednom moleru koji je pjevao i koji je vjerovao u mogućnosti svoje kćerke. Taj moler bio je moj otac. Njegova vjera u mene bila je jedno od prvih krila koja sam dobila.
Zato je pjesma „Babo“ posvećena svim očevima i majkama koji svojim riječima, podrškom i ljubavlju postaju najvažniji influenceri u životu svoje djece.
Od dječjih priča i pjesama posebno bih izdvojila „Moj drug i pauk“, koja govori o prekrasnom svijetu autizma — svijetu koji sam upoznala kroz svoj dugogodišnji rad s djecom.
Posebno mjesto ima i pjesma „Čudesno velik Plavi leptir“, koja je nastala iz želje da djeci ponudim sliku svijeta bez granica i podjela.
Ova pjesma je u okviru međunarodne inicijative Peace & Humanity prepoznata i nagrađena za poruku mira i humanosti, prevedena na engleski jezik pod naslovom „The Wondrous Great Blue Butterfly“ i dobila je posebnu titulu dječje himne.
Istoimena pjesma prevedena je i na italijanski jezik te će biti objavljena u književnom magazinu u Rimu.
Svaka od ovih pjesama nosi jednu nit mog života — ljubav oca, svijet djeteta, prihvatanje različitosti i vjeru da umjetnost može povezivati ljude.
Kako vidite današnju književnu scenu u Bosni i Hercegovini i kakvu ulogu sajmovi knjiga imaju u promociji autora i kulture čitanja?
Bosna i Hercegovina je zemlja bogate književne tradicije, zemlja iz koje su potekli veliki pisci, ali i zemlja u kojoj i danas stvaraju mnogi vrijedni autori čija djela zaslužuju da budu čitana i prepoznata.
Mislim da je najveći izazov današnjeg vremena vratiti knjigu u svakodnevni život čovjeka, posebno djeteta. Živimo u vremenu brzih informacija i sadržaja koji često prolaze bez dubljeg promišljanja. Upravo zato knjiga danas ima još veću vrijednost — ona nas uči strpljenju, razvija maštu i otvara prostor za vlastito razmišljanje.
Sajmovi knjiga imaju posebnu ulogu jer nisu samo mjesta gdje se knjige predstavljaju. Oni su mjesta susreta autora i čitalaca, djece i priča, znanja i iskustva.
Vjerujem da svaka knjiga nosi jedan mali trag u vremenu — mastilo utisnuto na papiru u obliku slova koja postaju riječi, riječi koje postaju misli, a misli postaju vodilje našeg života.
Zato je važno da djeca od najranijeg uzrasta imaju priliku susresti se s knjigom. Jer knjiga ne daje samo odgovore — ona uči čovjeka da postavlja pitanja, da istražuje i da samostalno gradi svoj pogled na svijet.
Šta za Vas znači gostovanje na Sajmu knjige u Tuzli i kakva su Vaša očekivanja od susreta s publikom?
Gostovanje na Sajmu knjige u Tuzli za mene nije samo predstavljanje knjige. To je susret — susret jedne priče sa ljudima kojima je namijenjena.
Svaki put kada otvorim stranice svojih knjiga pred publikom, imam osjećaj da Plavi leptir ponovo kreće na svoj put. Knjiga prestaje biti samo predmet na polici i postaje razgovor, pitanje, osmijeh i nova ideja.
Tuzla za mene nosi posebnu simboliku. Dolazim sa knjigama koje su nastale iz mog životnog iskustva, iz sjećanja na djetinjstvo, rada s djecom i vjerovanja da književnost može povezivati ljude različitih generacija.
Od susreta s publikom najviše očekujem upravo susret sa znatiželjom djece. Njihova pitanja, njihovi pogledi i način na koji oni doživljavaju priču često me ponovo podsjete zašto pišem.
Voljela bih da sa promocije ne odu samo s knjigom u rukama, nego s nekom novom idejom u sebi — da možda napišu svoju priču, nacrtaju svoj svijet ili otvore neku novu stranicu svog stvaralaštva.
Šta posjetioci mogu očekivati na Vašoj promociji knjiga „Prah Plavog leptira“ i „Nestašni Plavi leptir“?
Svaki put kada izađem na scenu, imam osjećaj da su mi u goste došli moji mali, najdraži prijatelji. Tada Plavi leptir ponovo raširi svoja krila i povede nas na putovanje — veće od mora i okeana — da zajedno otkrijemo koliko je naš planet lijep i koliko na njemu ima mjesta za sve.
Kroz promociju djeca neće biti samo publika. Zajedno ćemo razgovarati, postavljati pitanja, tražiti odgovore i stvarati nove ideje.
Posjetit ćemo svijet kornjače koja je probudila radoznalost i donijela mnogo smijeha djeci našeg sokaka, zaviriti u „Zubarski svemir“ tete Nade, a upoznat ćemo i nestašnog Plavog leptira koji nosi naočale dok čita svoje pjesme — jer želim pokazati djeci da je svaka posebnost vrijedna prihvatanja.
Bit će tu i pjesme, jer vjerujem da se knjiga ne mora samo čitati — ona se može doživjeti kroz razgovor, igru, pokret i muziku. Zajedno ćemo zapjevati i sa Plavim leptirom u Tuzli — gradu soli.
Želim da djeca sa promocije ne odu samo s knjigom u rukama, nego s osjećajem da su i ona dio jedne velike priče.
Šta biste poručili mladim ljudima koji žele pisati, ali još uvijek nisu napravili prvi korak?
Mladim ljudima koji žele pisati rekla bih: nemojte čekati savršen trenutak. Prva rečenica možda neće biti savršena, ali mora biti iskrena.
Čuvajte dijete u sebi, jer upravo ono zna postavljati pitanja, maštati i stvarati nove svjetove.
Nikada nemojte misliti da je kasno. Ja sam se svom književnom peru vratila nakon mnogo godina životnog iskustva i upravo su te godine dale novu dubinu mom pisanju.
Jednu važnu životnu lekciju dobila sam od gospodina Zejćira Hasića, urednika mojih knjiga. Rekao mi je:
„Kada napišeš pjesmu ili priču, zakopaj je u zemlju. Iskopaj je poslije sedam godina. Ako joj ni tada ne treba promjena, možda si se približila svom savršenstvu.“
Te riječi su me naučile da pisanje nije samo trenutak inspiracije, nego proces sazrijevanja.
Danas, kada se osvrnem na neke svoje ranije pjesme i priče, možda bih ih doradila ili drugačije napisala. Ali upravo je to ljepota stvaranja — pisac se mijenja, raste i zajedno s njim raste i njegovo djelo.
Za kraj, pozovite naše čitatelje da posjete Vašu promociju i Sajam knjige u Tuzli. Zašto ne bi trebali propustiti ovaj događaj?
Dragi čitaoci, pozivam vas da posjetite Sajam knjige u Tuzli i da nam se pridružite na promociji knjiga „Prah Plavog leptira“ i „Nestašni Plavi leptir“.
Ne dolazim samo predstaviti knjige. Dolazim podijeliti jedan svijet satkan od priča, pjesama, dječje mašte, pitanja i zajedničkog stvaranja.
Na promociji vas neće čekati samo riječi ispisane na stranicama knjige, nego i jedan susret u kojem ćemo zajedno putovati sa Plavim leptirom, upoznavati njegove prijatelje, razgovarati, pjevati i otkrivati koliko je lijep svijet kada u njemu ima mjesta za svakoga.
Uz knjige, kroz kratki film „Moj drug i pauk“, nastao prema istoimenoj priči i pjesmi, otvorit ćemo i vrata jednog posebnog svijeta — svijeta djece s autizmom, svijeta različitosti, razumijevanja i prihvatanja.
Posebnu zahvalnost dugujem svom uredniku, gospodinu i piscu za djecu Zejćiru Hasiću, koji je svojim iskustvom, znanjem i iskrenim savjetima pomogao da ove knjige pronađu svoj pravi oblik i put do djece.
Posebno se radujem susretu s djecom, jer upravo njihova radoznalost daje knjizi novi život. Ali pozivam i roditelje, učitelje, bibliotekare i sve one koji vjeruju da knjiga može otvoriti vrata znanju, mašti i razumijevanju.
Dođite da zajedno pustimo Plavog leptira da poleti iz Tuzle — grada soli — prema novim stranicama, novim prijateljstvima i novim dječjim snovima.
Jer možda jedna knjiga neće promijeniti cijeli svijet, ali može promijeniti jedan dječji pogled na njega.
